NARODNI POSLANIK

I

Prođoše izbori za knezove i poslanike u Kraljevini, ali i zabave koje su narodu priređivali predstavnici raznih stranaka. Narod voli izbore, jer je samo tada mogao uživo da vidi ko su mu oni što ih „vode u bolju budućnost“.

U kampanji za poslanike bilo je dosta trgovaca. Neki od njih, da bi podmitili birače, dijelili su na predizbornim kampanjama po selima opanke seljacima da za njih glasaju na predstojećim izborima.

U predizbornoj kampanji koristio bi se i pazarni dan. Obično bi se narodu obratio pristalica nekog od kandidata za poslanika. On bi se popeo na uzvišeno mjesto pijace i glasno, da svi čuju, počeo hvaliti svog kandidata. Govorio bi im da će taj poslanik, ukoliko glasaju za njega, napraviti veliku modernu pijacu za stoku i ostalu prodaju. Obezbijediće im i nove kupce stoke iz Dubrovnika, koji više plaćaju od domaćih nakupaca. Hilmo i njemu slični neće više lagati narod, kako stoka nema kilažu ni kvalitet, pa domaćin koji prodaje uvijek gubi.

Prilikom jednog govora poslanikovog predstavnika na pijaci u Bileći, koji, govoreći glasno o kandidatu za poslanika, jako se zakašlјa i nastade tajac. To iskoristi neki seljak, koji je na putu do pijace izgubio psa. Pope se brzo pored zakašlјalog govornika i poče glasno da viče:

Čujte, počujte puki narode, nestalo kere Janka Lere! Ko mi kaže ili nađe, dobiće bakšiš!

Narod poče u glas da se smije, gledajući u uozbilјeno seljakovo lice. Seljak pogleduje po narodu, očekujući hoće li mu se neko javiti.

Neki počeše da pitaju, ako nađu Jankovu keru hoće li i ona konkurisati za poslanika?!

Govornik je htio nastaviti svoj propagandni govor, ali ga narod više nije slušao, nego se smijao upadici seljaka i njegovoj keri. Seljaka pozivaju da opet nešto „pametno“ kaže, obećavajući mu da će ga bolјe slušati nego poslanikovog predstavnika.

Poslanikov govornik napusti pijacu postiđen.

Pričalo se da više nisu održavani takvi govori na pijaci.

II

Dugo se pričalo u narodu kako je jedan trgovac prodao kuću u Bileći sa nekoliko dućana i sa tim novcem čašćavao birače na predizbornim kampanjama da bi za njega glasali na predstojećim izborima. Imao je organizatore mitinga po raznim mjestima koji su radili za njega. Poslije mitinga, čašćavao bi sve prisutne, kako bi ih pridobio da na izborima za njega glasaju.

Na miting bi dolazio sa pratnjom od tri automobila, kako bi biračima pokazao svoju moć i bogatstvo. U jednom od automobila vozio bi se on sam. Drugim automobilom vozač bi vozio njegov štap. Treći automobil iz pratnje vozio bi njegov šešir.

Kada se izbori završiše, njegov protivkandidat na izborima dobi ubjedlјivu većinu, a on ostade bez kuće i dućana, ali i bez novca.

Kada je vidio šta se desilo, pričalo se u tome kraju, da se samo kiselo nasmijao i rekao:

  • Prde kenjcu više repa!

Poslije bi se izvjesno vrijeme čašćavao po kafanama sa „zabrinutim“ pristalicama.

Često bi govorio:

  • Ja sam sav prodan!

Narod ga poslije nazva novim nadimkom, dodajući uz njegovo ime i nadimak Prodan.

Sa tim nadimkom i umrije. Ipak, nije umro kao siromah, jer su ga njegove kolege trgovci spasili, te je za života povratio veći dio prodate imovine..

Budući kandidati za poslanike, koji su obično bili trgovci, poučeni njegovim primjerom, davali bi selјacima na predizbornim kampanjama po jedan opanak, a ukoliko budu izabrani, dobijali bi i drugi.

III

U jednom selu u Hercegovini umrije čovjek kome su se komšije, uglavnom, rugale, zbog njegovog glupog ponašanja. Poznanici bi za njega rekli da „nije sastavio oko lijeske“.

Pred samu sahranu, dođe u selo poslanik toga kraja kod svog prijatelјa. Zajedno sa prijatelјem i on pođe na sahranu umrlom selјaku. Usput zamisli kako bi dobro bilo iskoristiti svoje prisustvo na sahrani i da svojom govornom vještinom oda dužnu poštu umrlom… Tako bi i na taj način pridobio buduće birače na izborima, koji se ubrzo održavaju.

Upita prijatelјa kako se zvao umrli i da li je za života imao ugled u porodici i selu. Prijatelj je bio poznati seoski šaljivdžija. Prisjeti se da bi poslanik možda htio održati odu pokojniku, iako ga ne poznaje. Reče mu da je umrlom ime Vido i da je bio mudra glava.

Kada pokojnika spustiše pored iskopane rake, bliža rodbina, po običaju reče o njemu nekoliko lijepih riječi.

Poslanik zahtijeva od rodbine i popa da i on za umrlog kaže koju riječ, što mu oni i odobriše. Stade pored odra umrlog i poče govoriti:

Vido, brate, naša diko, ti si cvijet svoga roda. Na tebe se ogledalo tvoje bratstvo. Svojim savjetima učio si mnoge. Za to su ti zahvalni tvoji kumovi, prijatelji i svi koji su te poznavali. Tvojom smrću ostade praznina u tvom rodu, ali i među nama. Poželјeli bi da se ne prekine lanac takvijeh mudrih glava kao što si ti!

Narod poče glasno da se smije, iako to ne priliči na takvim skupovima.

Iznerviran govorom poslanika, jedan od bližnjih srodnika umrlog priđe mu bliže i lјutito viknu na njega:

  • Prekini! Dosta je tih ludorija! Nemaš obraza ni k’o moj Šarov. I on bi na ovome mjestu umuknuo prije nego ti.

Poslanik viđe da ga je prijatelj prevario, zastidi se i napusti sahranu.

Nije trebalo dugo da se na račun poslanika izmišljaju razni vicevi sa kojim se narod zabavljao.

Njegova naivnost koštala ga je pobjede na predstojećim izborima. Ubjedljivo je poražen od protivkandidata.

Dragutin Milošević „Priče iz Hercegovine“

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.