
Piše: Bojan Milićević
Naš veliki Jovan Dučić je o Albancima u svom djelu „Gradovi i himere“ zapisao sljedeće i zaista vrijedno čitanja:
„Narod koji i danas ovde živi jeste, međutim, i danas najnekulturniji deo evropskog ljudstva. On je oduvek bio na putu svih palikuća i rušilaca. Žubor reke Skumbe, koja danas preseca taj melanholični predeo, nije veseliji od žubora starog Aherona. Zemlja krvne osvete, zemlja bez svog folklora, svoje muzike, pesme i priče, bez ijedne ličnosti epske, ili religiozne. Narod ponosit, ali surov, bez jednog kulturnog centra i bez jednog jezika.
Proklet je među narodima: jer hiljadama godina živi pored najkulturnijih rasa Helena i Rimljana, a nije ništa sam stvorio, niti ikad išta primio od drugih. Od Grčke ga dele samo doline i bregovi, a od Italije skoro jedan moreuz pa je ipak ostao najneprosvećeniji deo evropski. A nekad, još mnogo pre Homera, tamo je bilo i antičko svetilište Dodona, gde su dolazile religiozne delegacije Atine i Sparte, i zatim i pobožni ambasadori Krezusa iz Lidije… „Zevse, kliče Ahil, ti koji bdiš nad dalekom Dodonom carstvom zima…“
Danas tamo vlada muslimanstvo, i čuje se jedan ružan jezik kojem cela lingvistika savremenog sveta ne može da pronađe izvor ni mesto u klasifikaciji. Jedan tamošnji breg, u doba prepelazgijsko, zvao se Tomaros, i bio je Olimp ondašnjeg grčkog sveta; na njemu je bio postavljen prvi presto Zevsa, koji je onda bio još mladi sin Hronosov, i tu držao prvi grom u ruci. Središte neba i zemlje bio je tada jedan arnautski breg! Svemir se odista promenio, ali na štetu arnautsku. Zevs je pao ne ostavivši ovoj neveseloj Albaniji ni jednu jedinu blagodet svog vladanja kosmosom.“
Trebinjski genije!
Be the first to comment