Ako pitate ljude koji je to prvi hotel u Trebinju, svi će pomenuti poznati “Leotar”. Da, to jeste najstariji postojeći hotel, ali malo nas zna da su i prije njega postojali hoteli u našem gradu, i to: “Naglić”, “Central” i “Trebinje”. Izgleda da je “Naglić” bio najposjećeniji jer su “Central” i “Trebinje” ubrzo zatvoreni zbog loše posjete. Zato ću u ovom tekstu najviše pažnje posvetiti upravo “Nagliću”.
Hotel-restoran “Naglić” izgrađen je 1887. godine i nalazio se u Carevoj ulici (Kaiserstrasse), odnosno današnjoj Kralja Petra I Oslobodioca (Glavna ulica), a kasnije je preseljen u zgradu današnje Gradske uprave. Na slikama vidimo da je imao i prekrasnu ljetnju baštu (po kojima je Trebinje i danas poznato).
Trebinje i Hotel “Naglić” pominje i čuveni Karl Bedeker u svom priručniku za putovanja:
Kao i Nojfeld koji pominje dobru hranu u “Nagliću” i kako je Trebinje originalan grad sa orijentalnim i južnoitalijanskim-dalmatinskim karakterom:
Gledam slike Trebinja pod austrougarskom okupacijom i pokušavam da zamislim tadašnju svakodnevnicu. Stari grad opasan jendekom, pijacu, austrougarske vojnike iz svih krajeva Carstva kako šetaju ulicama i posjećuju hotele i kafane, porodice oficira koje su živjele ovdje, rijetke putnike koji svraćaju u Trebinje. I naš narod koji se snalazi i preživljava u teškim i neizvjesnim vremenima smjene dva carstva.
Istražujući, nađoh izuzetno zanimljivu knjigu austrougarskog oficira koji je učestvovao u zauzimanju BiH i boravio i u Trebinju. Ova knjiga je, u stvari, njegov dnevnik i puna je nevjerovatnih opisa događaja i mjesta. (“Trebinje leži u širokoj kotlini nalik na kotlovnicu duž desne obale Trebinjčice i podijeljen je na tvrđavu ili dvorac, novi grad i cigansku četvrt koja se proteže dalje od ceste, sjeverozapadno od grada. Stari grad ili dvorac koji su gradili Dubrovčani zbog saobraćajnih olakšica leži na istočnoj strani rijeke Trebinjčice, s druge strane je okružen jarkom širine 5-6 metara i dubine 1-2 metra, ispunjenim vodom. 27. decembra 1886. godine pješadinac France Žagar udavio se u ovom jarku… Na sjeverozapadnoj strani, kroz ovaj jarak, most vodi u tvrđavu (prim.aut. opisuje se ulaz u Stari Grad preko jendeka i drvenog mosta). S lijeve strane ispred mosta nalazi se nova jednospratnica na mjestu nekadašnjeg kafića “Nike”, u čijem prizemlju se nalazi kafana s vrtom i kuglanom, gdje najčešće oficiri idu. Osim ovog kafića, vidite još nekoliko malih kafića u Trebinju.”)
Koliko je “Naglić” bio popularan, pokazuju i oglasi objavljivani u novinama u vremenu prije Drugog svjetskog rata, tačnije 1940. i 1941. godine:
Hotel “Naglić” je bio omiljeno mjesto i igrao važnu ulogu u društvenom životu tadašnjeg Trebinja.
Autor: Milica / Trebinje Tour Guides
Dali znate odakle je bila porodica Naglič ć?
Hvala
Martina iz Ljubljane
Porodica je bila iz Hercegovine, kasnije su življeli u Osijeku, Zagrebu i Ljubljani. U suštini i ja sam deo te porodice, još imamo nekoliko eksponata iz Hotela Naglič.
Ivan Naglić (preminuo 1972. u Osijeku) potomak je loze iz Gorskog Kotara u Hrvatskoj, a koja prema nekim podacima izvorno potječe iz okolice Otočca u Lici. Ivanova supruga Ernestina (preminula i sahranjena 1947. u Osijeku) je bila Austrijanka. Obitelj Ivana Naglića je po završetku II. svjetskog rata preselila u Osijek, a neka djeca u Zagreb, Ljubljanu i Šibenik. Potomci Ivanovog brata nalaze se u Vinkovcima, Sisku i Zagrebu.
Lijep pozdrav iz Zagreba