Dobivši zadatak da pišemo o skromnosti počeo sam razmišljati, šta je skromnost, uopšte?
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Nakon traženja, našao sam neke citate o skromnosti, a najviše mi se svidio ovaj: „Jedina vrlina kojom se čovjek ne može pohvaliti je skromnost. Kad bi se njome pohvalio, više ne bi bio skroman“
Što sam više čitao taj citat, sve više sam razmišljao koje su to osobine skromnih ljudi. Postavljao sam sebi razna pitanja. Je li skromna osoba sramežljiva, povučena u sebe? Rađaš li se skroman ili takav postaješ? Je li skromnost vrlina ili mana?
I nakon tolikih pitanja, došao sam do nekih zaključaka.
Po meni je skromnost vrlina, a skromne se osobe ne vole hvaliti, iako vole i imaju uspjeha. Skromne osobe sebe nikad ne stavljaju na prvo mjesto. Iznad svega cijene dobrotu, istinu, pravdu, ljudskost… Skromni su ljudi poželjni i prihvaćeni u društvu baš zato jer svojim ponašanjem ne ugražavaju druge ljude, već ih poštuju i uvažavaju.
Tako ja doživljavam skromnost. Često se pitamo je li skromnost danas dobrodošla vrlina. U današnje doba mnogi ljudi misle kako se skromnost ne isplati, ali ja mislim da je uvijek dobro biti skroman.
Nikola Erceg; Leutar:Net
Be the first to comment