Aleja zaslužnih šabana

Da se razumijemo, iskreno žalim za svakim izgubljenim životom. Možda zvuči s u r o v o, ali, kod mene je žal decidno gradirana.

Naime, daleko mi je žalije klinaca koji u m i r u od teških bolesti, a da u život nisu, pošteno, ni zakoračili. Daleko mi je, više, žao djevojčice koju je, na pješačkom prelazu i na pravdi Boga, p r e g a z i o mlađani Pinki. Više mi je žao majke četvoro djece, koju je na naplatnoj rampi U B I O bahati, zadrigli, polupismeni funkcioner. Žalije mi je svih mojih vršnjaka, tada osamnaestogodišnjaka, koji su i z g i n u l i vodeći r a t o v e u ime tadašnjih, na žalost i sadašnjih, vladara Srbije. Svih njih mi je više žao od pokojnog Šabana.

Pokojnik je život izgubio zbog nezasitog i nezajažljivog jurcanja za dolarima, eurima i francima. Znate, kada vas, kao cirkusu atrakciju, vozikaju po Jevropi i bijelome svijetu, od grada do grada, od kafane do kafane, kada mjesečno zgazite po par stotina hiljada kilometara, velika je vjerovatnoća da će se neko z l o desiti.

E sad bitniji dio objave.

Može li neko, racionalno i argumentovano, da mi objasni, čime je to gospodin Šaulić zaslužio, da mu tijelo prevozi vladin avion i da isto bude pokopano u Aleji zaslužnih građana? Čime je to zadužio ovu zemlju i njene građane. Humanitarnim radom?

Neka me neko ispravi, ali nije mi poznato da je pokojnik, svojim novcem, izgradio neko obdanište, okrečio neku školu, pomogao u izliječenju nekog bolesnog djeteta.

Takođe mi nije poznato, da je Šaban spadao u red značajnijih poreskih obveznika. Opšte je poznato da naši estradni djelatnici rade za keš, zlatne krune i skupe automobile, a da riječ POREZ kod njih izaziva gnušanje i gađenje. Oni zarađenim novcima podmiruju, isključivo, sopstvene i potrebe članova najuže porodice.

E pa rođaci, za posljednjih 15 godina, dok se dotični bahatio, anonimni građanin Aleksandar Stefanović, odnosno ja, je državi Srbiji, samo na ime PDV-a (ne računam ostala poreska davanja, doprinose i takse) uplatio oko 400.000 eura. Šta je suština?

Suština je da sam dokazao da je moj doprinos društvu i državi, nesporno, veći u odnosu na doprinos pokojnog Šaulića. Obzirom na moje zdravstveno stanje i mogućnost da pandrknem svakog momenta, ja od  Srbije očekujem sledeće.

Prvo, da me nakon upokojenja do Beograda prevezu VAZDUPLOHOVOM.
Da raku iskopa ministarka građevine Zoka Mihajlović
Da me u kovčeg polože, okupaju i obave ostale pripreme, Ana i partnerka.
Da nosač kovčega bude Aleksandar Vučić MIROTOČIVI, lično.
Da plotun ispali ministar vojni Voolin (uz prisustvo službe hitne pomoći, da se siroma ne povrijedi);
a da opijelo održi patrijarh Irinej.

Naravno, sahrana dragog nam pokojnika, odnosno mene, biće obavljena u Aleji velikana.

SLAVA MI.

Autor

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.