Radničke ruke

U kapitalističkom uređenju, gdje demokratija služi kako bi legitimno kimnuli glavom i pristali na nastavak života koji diktira tržište, Međunarodni praznik rada dan je kada društvo barem na trenutak osvijesti koliko je njihov rad ključan u društvu.

Singl naziva „Radničke ruke“ u kojem kroz pitku melodiju problematizuju stvarnost Praznika radnika. Univerzalna je to tema koju ne veže ni vrijeme niti mjesto, rad je taj koji briše granice i pred kojim smo svi jednaki. Radnik je taj koji mora biti prkosan i upravo na to kroz pjesmu pozivaju Leone.

Muziku za ovu radničku himnu potpisuju Todor Vasilev i Damir Matijašić, koji je takođe napisao i stihove.

Radničke Ruke

Ustajem još nije ni dan 
na prstima izlazim van 
ne želim vas buditi, pjesmom rastužiti 
reći ću vam ono što znam.

Žulj do žulja mi prekriva dlan 
to mi neće pokvariti plan 
ja ću pjesmom se braniti, nekog posramiti 
kad zapjevam na sav glas 

Naše radničke ruke do kad će se trošiti 
radnička kičma do kad će se kriviti 
radnički mozak do kad će ispirati 
i prodavati priču za kraj 
i prodavati priču za kraj 
da radnik ide u raj

Nešto bi vas pitala 
odakle vam sve to 
zar svi ste sve zaslužili, a mi nismo skužili 
da radimo sve pogrešno 

Kad završi vaš radni dan 
oči će vam prizivati san 
ali nećete zaspati, ja ću vam pjevati 
na savjesti vam ostavit trag 

ne, nećete zaspati, svu noć ću vam pjevati 
na savjesti vam ostavit trag

Naše radničke ruke do kad će se trošiti 
radnička kičma do kad će se kriviti 
radnički mozak do kad će ispirati 
i prodavati priču za kraj 

i prodavati priču za kraj 
da radnik ide u raj 

da radnik ide u raj 
da radnik ide u raj

Video link