Tutnji život pored mene, ne gleda četu luđaka,
ruše se snovi, troše se žene, filmovi tuđi a moja traka.
Uvijek drugi mirni u zbrci, uvijek drugi sa srećom svježom,
a ja nevičan, u prljavoj trci, smijem se čestit nad praznom mrežom.
Al ja imam sebe, u sebi poštenog druga,
i volim što su tako čiste, moja sreća, moja tuga.
Četa luđaka, ne da se rijeci, a batina tuče, bez kičme je bolje,
ljuti se stoka al bodre me preci, skupo je voće, građanstvu se kolje.
Juče u plavom autu prođe, djevojka moja maše mi satom,
neko prokleto pseto srce mi glođe, a neki čovjek, zovem ga bratom.
Al ja imam sebe, u sebi poštenog druga,
i volim što su tako čiste, moja sreća, moja tuga.
Tutnji život pored mene, ne gleda četu luđaka,
ruše se snovi, troše se žene, filmovi tuđi a moja traka…
U svakom vremenu, aktuelni stihovi…
Jedinstveni tekstopisac, veliki Šobić…