Čega se MI plašimo? MI se plašimo siromaštva, bijede, bolesti, gubitka posla, banaka, političara, zavjera, masona, boga, popova, HAARP-ova, Amerikanaca, vakcina, dro*ga, genetski modifikovane hrane, propuha, krpelja…
Možda je bolje pitanje čega se MI ne plašimo? Recimo, ne plašimo se nerada, lijenčarenja, prejedanja, pijančenja, duvanskog dima, ogovaranja, psovki, uvreda, podmićivanja, ulizivanja, poltronstva…
A možda je još bolje pitanje kako se MI ponašamo kada smo uplašeni? MI ne pokazujemo otpor, naprotiv, savijamo se još više, ćutimo, sklanjamo se, patimo, psujemo u sebi, gutamo svoje strahove i čekamo da se problemi riješe sami od sebe.
Da li se MI sa pravom plašimo? Naravno da da, jer strahom se vrlo lako manipuliše. Ako su ljudi dovedeni u egzistencijalne probleme, manipulacija je još lakša. Dok god ima neke rezerve od koje možemo živjeti, neka vrsta bunta je moguća, a u slučaju da se zna da postoji mogućnost da ćemo ostati bez ičega – pokornost je zagarantovana. Svakodnevno zastrašivanje dokazuje koliko smo bijedno i osiromašeno društvo i to ne od skoro, već godinama unazad. Manipulacija narodom, naročito onim neukim, vrlo lako se obavlja i izvrtanjem činjenica.
Ali, MI smo najstariji narod koji voli Đokovića jer je broj 1 (i uvijek će ga voljeti dok je broj 1) i boli nas uvo za sve navedeno!
Šuplja priča. Ne glasaju za sektu prepadnuti nego kupljeni i to svjesno i namjerno. Prijetnja da će neko izgubiti posao ako ne glasa nije egzistencijalna prijetnja jer se nekakva egzistencija može obezbjediti i kopanjem u Popovu ali je lakše igrati pasijans u klimatiziranoj prostoriji sa nikakvim znanjem i sposobnostima i za puno veću platu. Realno govoreći u svakom državnom preduzeću i ustanovi najmanje 2/3 zaposlenih je tu zbog trgovine a ne sposobnosti, kao što se na pijaci prodaje sir i kupus tako oni prodaju svoju lojalnost a partije im za to daju stvari oko kojih se nisu puno trudili-uglavnom naslijeđeno od druga Tite ili opljačkano. Najveća zabluda „opozicije“ je da glasači glasaju za vlast zbog ideala, ne kažem da nema i takvih ali u ukupnom glasačkom tjelu takvih je manje od petine, recimo u SNSD glasačkom tjelu od 10-20% zaista vjeruje da Dodik brani Srpsku . Ostali tačno znaju šta su dobili ili im je obećano. Znaju oni i da vječno neće moći tako ali se nadaju da će se prije konačne propasti potkožiti i obezbjediti par koljena a u suštini će to uspjeti samo sposobniji koji bi uspjeli i da nije ovakvih okolnosti.Ima li tome lijeka??
Pa nije rak da nema ali je pitanje jesmo li mi kao narod dogurali dotle i jesmo li uopšte narod ili samo skup plemena koja djele istu teritoriju. Recimo ja mislim da je lijek lustracija. Za zakonsku lustraciju nema zakona ali ko nas tjera da idemo u kafanu kod gazde koji finansira stranku koja mi ne da da živim? Isto važi i za benzinske….. a ja već par godina nisam popio piće ni sa kim za koga sumnjam da je blizak „vlasti“ samo poslovno i na distanci