Čega se MI plašimo? MI se plašimo siromaštva, bijede, bolesti, gubitka posla, banaka, političara, zavjera, masona, boga, popova, HAARP-ova, Amerikanaca, vakcina, dro*ga, genetski modifikovane hrane, propuha, krpelja…
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Možda je bolje pitanje čega se MI ne plašimo? Recimo, ne plašimo se nerada, lijenčarenja, prejedanja, pijančenja, duvanskog dima, ogovaranja, psovki, uvreda, podmićivanja, ulizivanja, poltronstva…
A možda je još bolje pitanje kako se MI ponašamo kada smo uplašeni? MI ne pokazujemo otpor, naprotiv, savijamo se još više, ćutimo, sklanjamo se, patimo, psujemo u sebi, gutamo svoje strahove i čekamo da se problemi riješe sami od sebe.
Da li se MI sa pravom plašimo? Naravno da da, jer strahom se vrlo lako manipuliše. Ako su ljudi dovedeni u egzistencijalne probleme, manipulacija je još lakša. Dok god ima neke rezerve od koje možemo živjeti, neka vrsta bunta je moguća, a u slučaju da se zna da postoji mogućnost da ćemo ostati bez ičega – pokornost je zagarantovana. Svakodnevno zastrašivanje dokazuje koliko smo bijedno i osiromašeno društvo i to ne od skoro, već godinama unazad. Manipulacija narodom, naročito onim neukim, vrlo lako se obavlja i izvrtanjem činjenica.
Ali, MI smo najstariji narod koji voli Đokovića jer je broj 1 (i uvijek će ga voljeti dok je broj 1) i boli nas uvo za sve navedeno!
Šuplja priča. Ne glasaju za sektu prepadnuti nego kupljeni i to svjesno i namjerno. Prijetnja da će neko izgubiti posao ako ne glasa nije egzistencijalna prijetnja jer se nekakva egzistencija može obezbjediti i kopanjem u Popovu ali je lakše igrati pasijans u klimatiziranoj prostoriji sa nikakvim znanjem i sposobnostima i za puno veću platu. Realno govoreći u svakom državnom preduzeću i ustanovi najmanje 2/3 zaposlenih je tu zbog trgovine a ne sposobnosti, kao što se na pijaci prodaje sir i kupus tako oni prodaju svoju lojalnost a partije im za to daju stvari oko kojih se nisu puno trudili-uglavnom naslijeđeno od druga Tite ili opljačkano. Najveća zabluda „opozicije“ je da glasači glasaju za vlast zbog ideala, ne kažem da nema i takvih ali u ukupnom glasačkom tjelu takvih je manje od petine, recimo u SNSD glasačkom tjelu od 10-20% zaista vjeruje da Dodik brani Srpsku . Ostali tačno znaju šta su dobili ili im je obećano. Znaju oni i da vječno neće moći tako ali se nadaju da će se prije konačne propasti potkožiti i obezbjediti par koljena a u suštini će to uspjeti samo sposobniji koji bi uspjeli i da nije ovakvih okolnosti.Ima li tome lijeka??
Pa nije rak da nema ali je pitanje jesmo li mi kao narod dogurali dotle i jesmo li uopšte narod ili samo skup plemena koja djele istu teritoriju. Recimo ja mislim da je lijek lustracija. Za zakonsku lustraciju nema zakona ali ko nas tjera da idemo u kafanu kod gazde koji finansira stranku koja mi ne da da živim? Isto važi i za benzinske….. a ja već par godina nisam popio piće ni sa kim za koga sumnjam da je blizak „vlasti“ samo poslovno i na distanci