Đakon Rajković: Duh Mostara polako pobjeđuje

Dvadeset godina je proveo u izbeglištvu u Srbiji, a onda se kao svršeni student Bogoslovskog fakulteta vratio u rodni grad i sada je đakon u mostarskoj Staroj pravoslavnoj crkvi. Vratio se sa svojim krstom da ga nosi i da oprosti!

– Rođen sam u Mostaru i tu sam zajedno sa roditeljima i bratom živio sve do 1992. godine. Kada je izbio ra t, sklonili smo se u očevo selo Jasenjane, gdje je otac zajedno sa suseljanima držao seoske straže. I onda je 15. juna stigla najava o napadu Muslimana i Hrvata na naše selo. Sa bratom, majkom i djedom sam se priključio zbijegu, ali majka nije htjela da ostavi oca. Nije znala da li je obavešten o napadu i riješila je da se vrati na obod sela gdje je bio na straži da ga upozori. Na tom putu je uhvaćena, a otac je krenuo ka selu i naišao je baš na to mjesto gdje su nju držali zarobljenu. Ucijenili su ga da se preda, govoreći mu da će mu pustiti suprugu. Ub ili su ih oboje, maltene na pragu naše seoske kuće. Ona se žrtvovala za njega, on se žrtvovao za nju! – priča Branislav, dok mu pogled plovi panoramom grada gdje je ugledao život i na najstrašniji način shvatio koliko on može biti surov.

Branislav ne mrzi Mostar, ne mrzi nikoga, ne misli ni da njega danas neko mrzi. Kaže da se prošlost ne može promijeniti, ali budućnost može. I zato se vratio u rodni grad.

– Šetamo slobodno i nemamo nikakvih problema. Ni moju suprugu koja priča ekavicom niko popreko nije pogledao. Mostarski duh se u dobroj mjeri vratio i najbolji je garant da opet možemo živeti zajedno. Mostarci znaju za moju porodičnu tragediju i reaguju ljudski – kaže Branislav.

Napominje da mu je hrišćanski pogled na svijet pomogao da sagleda Mostar nakon svega i da se vrati. I napominje da crno-bijele slike u kojima su jedni apsolutni zlikovci, a drugi apsolutne žrtve nisu njegova vizura.

– Možda bi svi postradali onog junskog dana da nije bilo nekih Hrvata i Bošnjaka. Zato je teško i netačno reći da su oni naši neprijatelji, a da ne kažemo da su nas na neki način i spasli. Jedan od naših komšija, inače Musliman, obavijestio nas je o napadu i mi smo uspjeli da pobjegnemo – zaključuje đakon Rajković.

Izvor: Blic