SAMOPOŠTOVANJE I SAMOPOUZDANJE NISU ISTO

Dijete, još dok je baš malo, uči šta je to što se od njega očekuje, šta su njegove obaveze i privilegije, kao i koja se ograničenja javljaju u vezi njih. Usled želje za novim doživljajima, kao i doživljajima više orijentisanim na aktivnosti, pred dijete se postavlja dvostruki zahtjev: zahtjev za samonadzorom i zahtjev za prihvatanjem nadzora od strane drugih. Roditelji će za obuzdavanje djetetove samovolje koristiti univerzalnu i neophodnu ljudsku sklonost ka stidu, ali će i hrabriti dijete da razvija smisao za autonomiju da bi stalo na svoje noge. Odrasli djetetu moraju pružiti sigurnost. Dijete treba hrabriti da doživljava situacije koje zahtijeva autonomija slobodnog izbora. To je stupanj u kojem se stvara sloboda samoispoljavanja.

Kroz odrastanje, osoba jača ili slabi svoj doživljaj sebe i doživljaj ličnih potencijala.
Samopoštovanje i samopouzdanje imaju preklapanja u smislu ličnog vrednovanja sebe, ali su toliko različiti da čovjek može da ima visok nivo jednog, a nizak nivo drugog. Samopoštovanje je isključivo unutrašnji doživljaj naše ličnosti.

Samopouzdanje se odnosi primarno na našu interakciju sa spoljnim svijetom. Ako osoba sebe vrednuje kao biće ona osjeća samopoštovanje. Dok sa druge strane, mjera u kojoj osoba vjeruje u svoje sposobnosti je stepen samopouzdanja. Jedno drugo ne garantuje, ali ima šansu za bolju promjenu jednog ako je drugo visokog stepena.

Izuzetna samouvjerenost može da nosi nizak nivo samopozdanja. Primjer, ako dobijete (novi) posao, možete osjećati jako samopoštovanje, a manjak samopouzdanja. Prvo osjećate jer je to već formirani vrijednosni sud o sebi kao osobi, a drugo je doživljaj svojih kompetencija prema toj vrsti poslovnog zahvata. Empirijska evidencija pokazuje da je samopouzdanje povezano sa visokim poslovnim performansama.

Samopouzdanje neki naučnici nazivaju interni lokus kontrole. To je uvjerenje da uspjeh zavisi od ličnog zalaganja i truda. Pojedinci sa izrazito visokim stepenom internog lokusa kontrole su oni koji vole da imaju glavnu riječ u svom okruženju, i da imaju ”kontrolu” nad svojom sudbinom. Oni imaju potrebu da kontrolišu sebe, svoje okruženje i da budu sami svoj šef. Mada ekstremni stepen samopouzdanja može da vodi ka destruktivnom egoizmu, koji loše utiče na mnoge aspekte pojedinčevog života. Razuman stepen samopouzdanja je najefiksniji za zdravi poslovni razvoj.
Balans samopoštovanja i samopouzdanja daje najbolji rezultat generalno. A šta ako nije tako?

Onda nastaju problemi ličnog vrednovanja, koji nose životne zastoje na većini polja. Dolaze psihosomatske smetnje, koje idu u krug. Pojedinac može da ima problem sa komunikacijskim vještinama, socijalnom anksioznosti i generalno poremećenim životnim kvalitetom, zato što se stvara disonanca stanja misli.

Ukoliko je nizak nivo samopouzdanja, dok samopoštovanje u većem stepenu postoji, javljaju se sledeći simptomi: osjećaj inferiornosti u pojedinim segmentima života, nedostatak smjera u životu, osjećanje lične krivice i prepisivanje iste drugima. Međutim, visok novo samopoštovanja može veoma lako da povuče samopouzdanje.

Kada je deficitarno i jedno i drugo, tu nastaje veliki problem, ali je ipak rješiv.
Kroz savjetodavni rad i psihoterapijski tretman se radi na osnaživanju ličnih potencijala, smanjenju anksioznosti, kontroli negativnih misli, kanalisanju energije u pozitivnom smjeru, poboljšanju i razumijevanju međuljudskih odnosa. Sve to se odnosi na uslov da pojedinac sam želi ličnu promjenu.

Nađa Pekić / Leutar.net


Nađa Pekić

Nađa je specijalista psihologije i psihoterapeut transakcione analize u edukaciji. Diplomirala je psihologiju sa prosjekom 9,70 kao student generacije. Oblasti interesovanja su savjetodavni rad, istraživačka psihologija i eklektički pristup psihologije i umjetnosti.
Nađa Pekić

Latest posts by Nađa Pekić (see all)

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.