KAD EMOCIJE ĆUTE TIJELO VRIŠTI

Savremena fizika zagovara tezu da masa postaje energija jer energija postaje masa. Ljudsko tijelo kao masa funkcioniše kroz energiju. Ta energija ima svoj način formiranja, optimum, način pražnjenja i izlaz. Emocije zauzimaju poseban energetski entitet u životu svakog čovjeka. Emocionalna energija kroz vrijeme nauči da bude potiskivana, tako da se njeno kanalisanje umjesto spolja okreće ka unutra. Na taj način se degradira lični svijet osjećanja. Ako bi energiju emocija povezali sa bistrom rijekom koja ima svoj jasan tok, zapitajmo se šta će se desiti ako krenemo da bacamo razni otpad u nju, skrećemo njen prirodni tok i postavljamo brane. Rijeka će postati mutna, gušća i počeće da se izliva tamo gdje ne bismo željeli.

Na isti taj način se začepljava osnovna funkcija ljudskog organizma i javlja se disfunkcija jednog po jednog sistema, jer bivaju preplavljeni. Ako se krene od globalne svrhe života, onda je zaključak da će životni vijek biti kraći. A ako se misli na svakodnevicu, ona će biti nekvalitetna i propletena bolestima.

Volite li više istinu ili laž? Ako volite istinu, onda se sa njom suočite i razumijete je. Ako volite više laž, onda ne živite u svijetu objektivnosti nego u imaginarnom svijetu koji u svakom momentu može da opere istina i da vas deprimira.

Postoje dvije vrste emocija, prijatne i neprijatne. I jedne i druge su podjednako važne za život. One moraju da se žive i da protiču kroz naše tijelo. Nije ok da ste tužni a da predstavljate svijetu radost. To nije dobro za vaše tijelo i vašu psihu. Isto važi za sve emocije. Strah je evolutivno najstarije osjećanje koje je čovjeka naučilo da preživi. Dozvolite sebi i strah i tugu i ljutnju, jednako kao i radost i sreću.

Potiskivanje emocija zaista ponekad može da ima svrhu. Ako osoba trpi tešku traumatsku povredu ili bilo koji oblik zlostavljanja, tijelo automatski prelazi u stanje šoka koje je ustvari emocionalna blokada koja maskira svijest i tijelo se osjeća kao tuđe, jer se na taj način kumulira emocija i tijelo priprema na prihvatanje stvarnosti i tako počinje proces oporavka.

Svaki drugi oblik stresa ili problema ne traži nikakav proces odlaganja istine i bježanje od emocija. Odrasla osoba može da kontroliše emocije i njihov izliv. To znači da postoje adekvatni momenti i mjesta gdje pojedinci treba da iskazuju svoje emocije, ali ne da ignorišu njihovo postojanje.

Ukoliko u tijelu postoji snažan emocionalni naboj koji ne možemo da kategorizujemo, jer ne znamo tačno kojoj emociji pripada, onda taj naboj postaje negativna energija koja se pretvara u masu patološkog sadržaja. Ona koči zglobove, kosti, arterije, mišićni sistem. Količina potisnute emocionalne energije je proporcionalna količini (samo)destruktvne energije.

Emocionalno potiskivanje čini nas manje sposobnim i odgovornim ljudima. Ta potisnuta osjećanja će u našem praktičnom životu pokazati svoju neproduktivnost. Tako osoba koja hronično potiskuje tugu neće znati da se izbori sa gubicima ljudi oko sebe u bilo kom smislu i uvijek će osjećati neki oblik bola. Osoba koja tako osjeća krivicu će uvijek osjećati anksioznost, nizak nivo samopouzdanja, neće imati jasan stav o životu i teško će biti ikada zadovoljna. Osoba koja kontinuirano osjeća strah koji nije prepoznala, umjesto da nauči da reaguje na opasnost, još više će da se „oduzima“ na bilo koju potencijalno opasnu situaciju. Osoba koja je sputavala svoj seksualni naboj će prestati da uživa u zadovoljstvu vođenja ljubavi ili će se odati raznim oblicima seksualnih perverzija i to sa uzaludnim traganjem za užitkom.

Emocionalno potiskivanje deformiše ljudsko tijelo. Kad god potisnemo emociju, mi fizički kontrahujemo neki dio ili djelove tijela. Vremenom razvijamo obrasce ponovljene emocionalne supresije, što znači da određeni djelovi tijela moraju biti uključeni u hroničnu napetost. Ovakva dugotrajna hronična napetost na kraju mijenja oblik tijela i držanje.

Linije emocionalnog karaktera ostaju ugravirane na licu, tako da izgled starije osobe je rezultat godina napetosti lica koje se borilo sa emocionalnom energijom. Stalno pogrbljeni gornji dio leđa otkriva osobu koja se nikada nije pomirila s teretom i odgovornostima, baš kao što nam urušeni grudni koš pokazuje naboj preplavljen nerazriješenom tugom.

Hronični strah i otpor seksu mogu nagnuti karlicu unazad i dalje od drugih ljudi. Ljutnja koja traje može stezanjem zuba na kraju samljeti zubnu caklinu, baš kao što će hronično stiskanje prstiju skratiti tetive u stopalima.

Emocionalno potiskivanje se ne može ni shvatiti ni liječiti kroz posledicu već kroz uzrok, jednako kao što se knjiga ne može shvatiti čitajući se unazad.

Nađa Pekić / Leutar.net

Nađa Pekić

Nađa Pekić

Nađa je specijalista psihologije i psihoterapeut transakcione analize u edukaciji. Diplomirala je psihologiju sa prosjekom 9,70 kao student generacije. Oblasti interesovanja su savjetodavni rad, istraživačka psihologija i eklektički pristup psihologije i umjetnosti.
Nađa Pekić

Latest posts by Nađa Pekić (see all)

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.