Šta je to logika? Šta je razum? Šta su red i zakon? Treba li nam to uopšte?
Prije par dana prenijeli smo članak o osmogodišnjem bageristi, dječaku iz Nevesinja. Njemu je dodijeljena nagrada koja je, kako su naveli – “…namijenjena najmlađim sugrađanima koji se talentom, trudom ili vještinom razlikuju od svojih vršnjaka. Naglašavaju da je cilj da se skrene pažnja široj javnosti da se na drugačiji način odnosi prema stvaralaštvu i ulozi mladog čovjeka u društvu.”
Osmogodišnji dječak samostalno upravlja bagerom (pod nadzorom roditelja)? Sa pet godina je vozio traktor? Da li ste se slučajno zapitali ko smije da upravlja tako opasnim mašinama? Da li znate da je za upravljanje bagerom potreban sertifikat? Da li znate da te sertifikate dobijaju isključivo punoljetne osobe? Da li znate da je to propisano ZAKONOM?
Ta priča se plasira u javnost kao nešto pozitivno, kao neko “stvaralaštvo”! Dobro, znači sada treba da uvedemo nagradu za preticanje na punoj liniji, za nepoštovanje obaveze da se automobil zaustavi na pješačkom prelazu, za najbolji prolazak kroz crveno na semaforu, za naj-naj tatu koji dozvoljava sinu da iz njegovog krila upravlja automobilom? Da još nabrajamo? I svu tu pozitivu objavimo u TV Dnevniku?
Možda griješimo, ali ovo bi trebao biti slučaj za Centar za socijalni rad, a ne za promociju? Ili ipak ne griješimo?
Red, zakon, disciplina, odgovornost i zdrava logika su, nažalost, svakim danom sve dalje od nas.
Jutros se desila tragedija na putu između Gacka i Nevesinja. Ljudi su poginuli. Krivac se traži. Neki optužuju šofera, neki kažu da je autobus star, loš, tehnički neispravan. Da, šofer je sigurno premoren od duge vožnje, autobus jeste star, a pitanje je i kako je prošao tehnički pregled. A put… Put je neadekvatan za saobraćaj. Loš asfalt kao svugdje u Hercegovini, nisu postavljeni branici na dijelu gdje se nalazi provalija, a on se ipak vodi kao neki magistralni ili regionalni put… O čemu pričamo? Pa o neodgovornosti i nepoštovanju zakona.
Neko će se možda i naljutii, uvrijediti, reći da smo uvijek “u kontru”, ali stvarno…
Dječaku iz ovog teksta želimo sve najbolje u životu, on uopšte nije kriv. Roditelji, društvo i institucije treba da rade svoj posao da bi bar malo ublažili sveopšti pad koji većina ne primjećuje. Ali trebalo bi da ga primijete oni koji su zaduženi i dobro plaćeni za to.
Ali, sve je dobro dok neko ne nastrada…
Leutar:NET
Ima i gore.Spomenku Gostiću i, u lokalu,Aleksandru Masleši treba podići dosta spomeenika, njima na ponos a nama na sramotu zbog toga što su bili tu gdje su bili da se buduće generacije uče kako ne treba. Poslati djecu na front bez ikakve obuke mogu samo fukare a poslije se još time i dičiti mogu samo bolesnici.