Početkom novembra jedan trenutak nepažnje i jedan gest vrijedan pažnje povezali su Mića Miloševića i Jelenu Šarabu.
Mićo Milošević, inače kustos prirodnjačke zbirke u Muzeju Hercegovine, svratio je do bankomata NLB banke koji se nalazi pored ulaza u Tropik centar ili što bi svi Trebinjci rekli „Market“ da podigne novac. Međutim, dok je stavljao karticu u bankomat, neko ga je zovnuo po imenu i u tom javljanju-dovikivanju, uzeo je karticu, ali ne i novac. (Toga nije bio svjestan!) I otišao svojim putem dalje. U popodnevnim satima su ga pozvali iz banke i pitali da li je podizao novac na bankomatu.
„Ravnodušno sam odgovorio da jesam. Iskreno, misleći da opet nude neke „povoljnosti“. Međutim, pitali su me da li sam i uzeo novac sa bankomata?! Momentalno sam uzeo novčanik, provjerio i shvatio da nisam. Moram priznati da me je oblio hladan znoj, da ne kažem da me je preplavio dobro poznati osjećaj magarčenja“, u dahu nam priča Milošević.
Tada su mu iz banke saopštili da ne brine, da su provjerili u sistemu i zaključili da je u tom periodu njegova kartica bila u bankomatu.
„Pitao sam ih u kome periodu, a oni su mi odgovorili: ‘U periodu kada su došle dvije djevojke u banku (udaljenu od bankomata 200 metara, op. aut.) i donijele novac! Zamislite, naišle su tuda, vidjele novac i donijele!“, priča osvjedočeni promoter biciklizma, planinarstva i zdravih stilova života i više za sebe dodaje: „Divna priča… čak i potpuno istinita. Mislim da dobrih ljudi ima mnogo više nego loših, ali dobri su nenametljivi, diskretni heroji!“
Šta nam je drugo preostalo nego da potražimo tog „diskretnog heroja“. Poslije par dana raspitivanja i našli smo je na Visokoj školi strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Novom Sadu. Jelena Šaraba, plavuša nježnog osmijeha, javila se između predavanja i tvrdila da nije uradila ništa vrijedno pomena. Da li je, prosudite sami?!
„Taj vikend sam došla u Trebinje i kao, i svaki put, kada dođem nezaobilazna je kafa sa drugaricama. S obzirom da sam tek stigla, kod sebe sam imala jedino dinare, pa sam odlučila da podignem novac sa bankomata prije nego sjednemo u kafić. Moja drugarica Andrea Popović i ja smo prišle NLB bankomatu („kod Marketa“). U trenutku kada sam htjela da ubacim karticu u bankomat, začuo se zvuk i nakon par trenutaka iz bankomata je izašao novac. Zaprepašteno sam pogledala u Andreu i instiktivno napravila par koraka unazad. Prva novčanica koju sam ugledala bila je 100 konvertibilnih maraka, a ispod je bilo još novčanica. Par puta smo se nas dvije okrenule oko sebe u nadi da će neko prići. Kroz glavu mi je prolazio da je neko zaboravio taj novac pa čak i da ga je bankomat nekakvom greškom sam izbacio. Iskreno, toliko sam se šokirala da nisam ni smjela da dohvatim novac da vidim koja suma je u pitanju“, nadovezuje se na Mićovu priču Jelena i naglašava da se tu uskoro formirao red, a njih dvije su vrlo brzo donijele odluku da novac odnesu u banku.
„Dok smo se nas dvije pogledivale i vijećale šta da radimo, oko nas se skupila masa. Dobacivali su mi da uzmem novac, da žure, da smo blokirale bankomat… Mi smo se složile da novac odnesemo u NLB banku. Nakon podizanja novca ugledali smo i papirić sa potvrdom o isplati, koji smo takođe uzele i ponijele u banku. U banci nas je dočekao jedan vrlo prijatan čovjek, kome nažalost nisam zapamtila ime, i koji je bio vrlo iznenađen što smo donijele novac. Napravio je izvještaj, a ja sam ostavila svoje podatke ukoliko želim da mi jave da li je novac vraćen ili ukoliko ta osoba bude željela lično da se zahvali. Što se na kraju i desilo. Javio se Mićo i zahvalio“, završava naš telefonski razgovor Jelena Šaraba smatrajući svoj gest kao nešto najnormalnije, uz objašnjenje da su ona i sestra ostale bez majke, te da im je tata Sveto usadio moralne principe kojih se pridržavaju. Jedan od njih glasi: „Prirodno je da ne uzimaš tuđe!“
Jelena smatra da ovo nije ni bilo vrijedno pomena, a bilo je. I te kako.
Be the first to comment