Radoslav Bratić – Dječak koji je bio za sve kriv

Slušaj, ovo je istinska istina

Majka povika:

Dabogda Gospod Bog naredio i svi sveci božji pa se kuća džombosala u kojoj si ponikao na ovaj svijet… Što te odmah ne zadavih, čim si se pomolio na bijeli dan, nesretna ja bila. Bolje bi bilo da sam po kile krkale rodila, pa nagnojila onu krčevinu, a ovako ništa. Da ti đavo crnu sreću ponese, ko je i ponio, ne boj se! Uvatila te nakva sotona u svoje šake, pa te uzeo nakav zlić pod svoje, pa ne znaš kuda udaraš. Beter, ništa drugo. Što se ne zastidiš od svijeta, vidiš li šta radi drugi narod, prekukavo ko što si, za majkom. Nikad od tebe neće biti ništa, vazda ćeš ostati onaj crni smlaćenko što se vucara i zaviruje u svaki kokošinjac i krmedar. No si se usmrdio i ubazdio u tim gaćetinama, nijesi kader ni da ih skineš sa sebe, a kamoli da ih opereš i ispeglaš. I nemaš u njima ništa više no nesretni. Ožgoljo si i omlitavio ko da jedeš slamu, a ne mrs i krmetinu. Više ličiš na kastig no na čeljade. Ni u đevojke ne gledaš ko i drugi momci, no blejiš ko tele u šarena vrata, ko da ćeš se bosti, a ne zboriti i razgovarati. Zuriš ko june kad se vodi krava i samo se nakva đavola keseriš, sve ti je smiješno, a da znaš kakav si, kukao bi iza glasa, ne bi se smijao. Ispala ti košuljetina pa po tebi tandrče i landara, a na guzici ti pet oka pljeve i gliba, ko da nemaš ni jedne ruke, odbrani Sveta Trojice.

Nijesi kader otići ni do omeđine, no se mokriš uz kućni prag, mimo svu đecu na ovome svijetu. Samo dopaneš u podne, pa se nabacaš pure i druge ‘rane, pa ajd’ u skitnju. E, evo ti ga na što ću te ja ‘raniti. Radi, ima da te iljad-iljada znojeva poškropi, da se zabaviš o veliku jadu dok ne zaradiš sebi koru ljeba, ko što je i mene ubilo dvanes iljada jada. Misliš li da ću cijelog života živjeti zbog tebe da ne skapaš i ne crkneš, avetinjo, najpošlje ćeš krepati od gladi. A bio bi velik zijan, ne treba ti. Kakvog si to poganca utuvio u glavu, što se ne protegneš malo i ne mućneš tom tikvom. Vrednije je svako žensko, koje ima malo damara u sebi, više bi ti suknja pristajala no gaće. Đe su ti tolike godine i pamet?

Vidi tebe, nikad tu neće biti domaćina ni čoeka. Magare ostaje magare vavijek vjekova. Bolje im je da te u kakav cirkus odvedu, imali bi čemu da seire. Takvi su otprije bili filanci, šmucali su se po selima i otimali narodu muku, pa ostavi po punu kuću đece bez iđe išta. Barem da si kakav zanat izučio, manje bi mi jada bilo, da praviš sinije ili šporete…

Niti ćeš se kad oženiti niti umiješ, ne znaš one ženske jade ni naći, ako te kakva ne nasjetuje. A što će te sjetovati, nije luda. Nijesi nikad ni vidio ono čudo među ženskim nogama niti znaš šta je žensko…

Ne umiješ ni čiviju u gredu zakucati, no bi prije raspalio po palcu pa da joj je glava koliko pola kuće. Ni te gaćetine ne umiješ zapučiti, u njih bi se… da možeš ikako. I ne spavaš ko drugi narod, no sve nešto brbljaš i trabunjaš u snu, ko da si se lijepo povampirio.

Grdan si ko niko tvoj, dvades ti godina u prknu, a nosiš tregere. Nijesi no otišo pa se bogu pomolio, a biva džaba ti se moliti, baksuzu niko ne pomaže. Đe god budeš, vazda ćeš biti najgori, uvek će ti sline visiti iz nosa. Bolje ti je da se odmah ubiješ, ali se takvi bogami ne ubijaju.

Oćeš li se kad god dozvati i opametiti? Svašta li ovaj bog daje da migolji na ovom svijetu bijelom… O, jadna ti sam ja pa ništa više…

Radoslav Bratić (1973) – Odlomak iz romana Smrt spasitelja

Leutar

Leutar

Tajni agenti NKVD-a
Leutar

Latest posts by Leutar (see all)

1 Komentar

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena


*


Anti-SPAM Test *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.