Mitropolit Mesogejski Nikolaj (Hadžinikolau): „Komercijalni“ i „društveni“ Božić – kako na Roždestvo zaboravljamo na Boga?

„Hajde da proslavimo, ljudi, Hristovo Roždestvo.“

Vrijeme rođendana Hristovog počinje, vrijeme posta i priprema za Veliki praznik.

Ali, Praznik je postao prelest, potopljen u trgovinu

Obično je Božić poseban dan, posebno vrijeme u godini kada zaboravimo na Boga. Odnosno, mi samo doživljavamo komercijalizovani Božić. (Tradicionalni božićni slatkiši u Grčkoj, božićni sto ..), svjetlost na ulicama grada, iluzorni vijenci, vještačke jelke, hrana, „gurabe i melomakarono“, razmjena božićnih poklona, predviđanje vikenda, trinaesta plata … Roždestvo je gotovo: sa napunjenim stomakom i devastiranim srcem. Hrista nema nigde. Ovo sve gotovo nema nikakve veze sa istinom i veoma je razočaravajuće: praznik je postao prelest, spušten u trgovinu. I, vjerovatno, neko od onih koji pokušavaju da zarade za hljeb, mogu pronaći izvinjenje, ali ova potreba uništava izvanredan smisao i dubinu odmora.

Prevare: „komercijalni“ Božić je prva prevara. Ali postoji još jedana, i ona je podmuklija. Ovo je prevara „društvenog“ Božića: Božić vidimo kao „praznik ljubavi, porodični odmor“. Praznik kada sve se sretnemo i doniramo novac za socijalne projekte, prikupljamo za siromašne pakete pirinča, testenina, krompir, piletine, flašu ulja. To su sva dobra djela, dakle, i Crkva ih pozdravlja, i to moramo činiti, ali dobra djela za Božić a ne samo Roždestvo. Možemo prinjeti malu milostinju da siromašan kupi nešto na pijaci, ostaviti neke novce na poslužavniku, i, eventualno, ići u distribuciji poklona siromašnim porodica episkopije, ali ne doživjeti u svom životu Božić.

Pa šta je Božić? Kako da ga upoznamo? Možda bi trebalo učiniti nešto još značajnije ove godine, što će za neke od nas – vjerovatno, za mene – pružiti poslednju takvu mogućnost? Šta je značenje Božića?

Dobra djela za Božić ne odgovaraju Božiću

Kada kažemo „Božić“ ili „Božić u“, u našem umu, ovi koncepti imaju tendenciju da budu povezani sa obiljem svih vrsta roba, razmenu poklona, ukrasa, putovanja, naravno … Ovi stavovi navode nas na stranputicu. Ali, s druge strane, daju nam razlog da se malo promenimo. Hajde da probamo obilje – barem ove godine – zamijeniti jednostavnošću i u njemu srećno živjeti predstojeći Božić. Ne u siromaštvu, kao Hristos, ali bez suviška. Neka naš sto bude dovoljno pun da zadovolji naše potrebe, ali ne i pretovaren hranom. Umjesto da mi, dobro nahranjeni, damo poklone bogatom hranom, pokušajmo da njegujemo milost u našim dušama i lišimo se nečega radi našeg suseda. Ako nemamo novca, uzeti malo vremena za patnje, malo strpljenja – usamljeni čovjek teško živi, radi onih kojima je to potrebno, idite u bolnicu. I ovo će biti najbolji poklon Hristu. Umjesto ukrašavanja svega okolo, ukrašavajmo naše duše. Nesreća je, ako je naša kuća puna zvona, jelke i cvijeća, a naše srce pokriva paučina. I kako je divno, kada je srce ukrašeno, a kuća sređena, ali skromna!

Umjesto dugih putovanja, napravićemo jedno – putovanje mudraca: idemo u Vitlejem da vidimo šta se desilo tamo, šta nam je Gospod objavio (Luka 2, 15). Da bi razumeli šta je Vitlejem, potrebno je malo tišine. Ovo je događaj koji se nekada dogodio u jednom od palestinskih sela? Ili je to država koju osjećam, uporedo sa uklanjanjem mudraca? Malo bliže razumijevanju šta je Božić? O čemu on govori? Kako je naše spasenje rođeno u jednostavnosti pećine i poniznosti volje? Kako Bog izdvaja svoju ljubav i oblači se u ljudsku prirodu? Kako se Bog smanjio i pružio nam najveću priliku da postanemo kao i On?

Božić je blagosloveno vrijeme koje se ponovo otvara pred nama. Otvara se kao jedinstvena prilika za sve. Ovo će nas stalno podsjećati ovih četrdeset dana, i cijelog našeg života. Nemamo mnogo posla: otvorimo oči, proširujemo uši i primajmo duhovne poruke kako bismo mogli da budemo u istinitom Vitlejemu i radujemo se cijelim bićem Božiću. Tada će Božije Roždestvo potvrditi da je „Bog u nama“, a ne samo „sa nama“, nego baš u nama: Božje carstvo je unutar u vama (Luka 17, 21).

Želim da se poslije četrdeset dana koje je Bog dao svima nama, bez izuzetka, budemo dostojni da vidmio Hrista, ne samo rođenog u jaslama u Vitlejemu, već – što je najvažnije – ušuškanog u jaslama naših duša.

Izvor: http://www.pravoslavie.ru/108815.html Prevod: александар живаљев

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.