Turbo Folk i primitivne strasti (VIDEO)

Šta je to „turbo-folk“? Jednostavno, kratko i jasno rečeno, to je obično smeće, zabava za ljude na nižem stepenu razvoja, za polupismena, primitivna bića, čiji jednostavni mentalni sklop nikako nije u stanju percipirati ništa složenije i koji, što je najžalosnije, nemaju ni potrebu ni želju za nekakvim evoluiranjem. Fraza koju često čujemo „to narod voli“ nikako ne može biti opravdanje jer kada bi se ovakvom narodu dozvolilo sve što „voli“ vrlo bi brzo došlo do raspada svega što vrijedi.

Takođe, izreka „svaka muzika ima svoju vrijednost“, ovdje ne stoji, jer se tu uopšte ne radi o muzici. Turbo-folk je krajnji primitivizam i glupost, jer, priznajte to pošteno – jeste li ikada vidjeli normalnog, pismenog čovjeka da sluša to smeće? Naravno da niste. Treba biti na jako, jako niskom stepenu razvoja da bi se svarilo tako nešto.

Izraz „turbo-folk“ smislio je veliki umjetnik i muzičar Antonije Pušić, u narodu poznatiji kao Rambo Amadeus. On navodi sljedeće: „Folk je narod, turbo je sistem ubrizgavanja goriva u cilindar motora. Turbo-folk je gorenje naroda. Turbo-folk nije muzika, to je miljenica masa, pobuđivanje najnižih strasti kod homo sapiensa. Ja nisam izmislio turbo-folk. Ja sam mu dao ime.“ Osim toga, Rambo uz turbo-folk vezuje sljedeće stvari: pornografiju, nacionalizam, rave party, Hitlera, kriminalce, silikone, drogu, terence s niskoprofilnim gumama, kladionice, sapunice, rijalitije, modne kreatore, politički marketing i, meni najdraže poredjenje – „turbo-folk je glasački listić koji omogućuje svakoj budali da ga ispravno popuni.“

Jednom prilikom je Bajaga dao odličan odgovor na pitanje kako mu djeca, s obzirom na to gdje žive, odolijevaju poplavi turbofolka:

– Ja njima nikada ništa nisam rekao protiv turbofolka, naprotiv, krajnje sam tolerantan, ali mislim da bi njima bilo nekako neugodno da to slušaju.

Ovo je vrlo bitno. Mlad i inteligentan čovjek koji je odgojen da cijeni prave vrijednosti zna da to nije dobro kao što zna da se ne smije krasti, piti … Kada se izgubi onaj osjećaj za mjeru i nekakav stid zbog toga što si toliko primitivan da to voliš, onda to postaje opasno. Kada lopov krade i zbog toga mu je krivo i svjestan je da to ne valja – to je loše, ali kada mu je to sasvim normalno i nije ga briga, onda je to patologija i radi se o poremećenoj ličnosti.

Jednostavnost često ne znači i nešto pozitivno. Jednostavnost je dobrodošla onda kada je povezana s praktičnošću, naročito pri nekim građevinskim rješenjima, u nauci, ali kada je umjetnost u pitanju, onda to baš i nije dobro. To naravno ne znači da bi svi trebali slušati atonalnu muzičku avangardu ili kupovati samo teški likovni ekspresionizam, ali nekakve granice ipak moraju postojati.

Kod turbo-folka je važno da tekstovi budu što gluplji, što jednostavniji, da ne treba puno razmišljati, ali i da obavezno budu o relaciji muško-žensko i naravno, da ima veze sa seksom, bilo da je to direktno ili prikriveno. Ova je vrsta muzike odavno izašla iz okvira onoga što smo nazivali „narodnjaci“ i postala je nekakva bolesna mješavina, narodne, disko, dance, grčko-tursko-arapsko-ciganske muzike u onom najgorem smislu. Pjeva se (čuj mene – „pjeva“), stisnutog grla pola tona u falšu i sve je to jedna septička jama puna fekalija i ostalih otpadnih voda.

Nekada davno postojalo je nešto što se zvalo „komisija za šund“. Bio je to skup ljudi koji su trebali preslušati svako novo muzičko izdanje i ocijeniti je li sumnjive umjetničke vrijednosti. Ako djelo nije prošlo, onda bi se s pločom (ili kasetom) dobijala mala naljepnica na kojoj je pisalo da „ovaj proizvod nije pošteđen osnovnih i posebnih davanja na promet“ (ili tako nekako), a što je značilo da ćete taj proizvod platiti osjetno skuplje. To je bila bezvezarija jer su „neumjetničkim“ proglašavana takva genijalna djela kao što su prvi albumi „Pankrta“, „Parafa“, i da sad ne nabrajam više, dok su razne ljigavštine prolazile nekažnjeno. Problem je što to danas ne bi imalo nikakvog efekta jer se nosači zvuka ionako ne prodaju, a najveća je zarada na koncertima, bilo da se radi od prepunoj areni, ili nekoj narodnjačkoj rupetini.

Ono što se ipak može napraviti je sljedeće. Staviti turbo-folk muziku izvan zakona jer svojim smradom kontaminira okolinu, vrijeđa ljudsko dostojanstvo i inteligenciju. Zabraniti prodaju njihovih nosača zvuka. Mjesta na kojima se takva „muzika“ izvodi treba posebno kontrolisati, tj. njihove posjetioce staviti pod poseban nadzor (sačekivati ih na povratku, provoditi alko i droga testove, kontrolu vozila i brzine), upeterostručiti namete i poreze, apsolutno zabraniti ulaz maloljetnicima, a onima koji se tamo zateknu dati poseban nadzor. Dalje, osobama za koje se utvrdi da slušaju turbo-narodnjake uskratiti pravo glasa na izborima, ograničiti pravo na slobodno kretanje, pravo na javne nastupe, pravo na rad u bilo kojim sferama u kojima se traži inteligencija, kultura i mogućnost donošenja odluka. Postoje i još neke mjere, ali ne bi sada, na ovom mjestu o njima govorio, ali vi možete i sami pretpostaviti na šta mislim.

Stvarno je nevjerovatno da neko izvođače ovakve, da ne kažem muzike, smatra umjetnicima… Estradnim umjetnicima. Izgleda da svako ko u ovim zemljama uzme mikrofon u ruke automatski postaje umjetnik. Tako jedna od vrhunskih zvijezda na tom nebu za sebe kaže da je „umetnica“. Njena umjetnost zvuči doslovno ovako: „Pitaću te kad još jednom popiješ na eks – da li si za seks“. A gdje su još standardi drugih izvođaća kao npr. „bež Milane moja ružo / ćale mi se naoružo / u vazduh će sve da digne / samo kad te stigne“, ili „´oće jedna plava samnom da se viđa / beži beži plava, crna mi se sviđa“. Sve to pjevaju „umetnici“. Problem nastaje onda kada oni izlaze iz zabrana u kojima im je mjesto i nastoje se inflitrirati među narod, a narod k`o narod, povodljiv i neobrazovan, to prihvata.

Mladim ljudima idoli postaju razni likovi, Dade Čokolade, Dare Bubamare, Stoje, Seke, Rade i naravno CECE (zanimljivo, malo je muških), koje su u stvari često i sasvim normalne osobe, ali ko se ne bi pomamio za zaradom. Prije nekoliko godina pročitao sam tekst u kome čovjek priča kako je putovao avionom iz Amerike, a kraj njega je sjedila jako zgodna djevojka s kojom je proveo nekoliko sati u prijatnom razgovoru, a naročito su se našli po pitanju muzikee. Cura je voljela blues rock, a posebno Cream i Traffic. Pri slijetanju mu je, onako usput, objasnila ko je ona i čime se bavi. Bila je to jedna od najvećih narodnjačkih zvijezda na estradnom nebu. Na zapanjeni pogled kojim ju je pogledao, odgovorila je jednostavno „Moram i ja od nečega živjeti, a vjeruj mi… Živim više nego odlično.“

I za kraj evo još nešto.

Ono što sve nas kao normalne jako veseli kada je ova „umetnost“ u pitanju to su stihovi koji su ponekad smiješni do nevjerice. Kakve se sve gluposti pišu za narod koji to iskreno sluša ponekad stvarno djeluje nevjerovatno, ali najbolje pokazuje kakvim je to fizionomijama namjenjeno. Nešto što normalan čovjek shvata kao zafrkanciju, njima je sasvim normalno. Uostalom pogledajmo po temama:

Рorodične:

– jedva čekam da saranim majku / pa u kuću da dovedem snajku

– jedva čekam da mi žena krepa / da se lola svastike dočepa

– suzama sam lepio tapete / ona ode i odvede dete

– skočiću sa sedmoga sprata / rodila mi žena, a ja nisam tata

– tražio si sina dobio si kćer / ljutiš se na boga, kažeš nije fer

– ženiću se i ja ove zime / da se majka ima svađat s kime

Gastronomske:

– kerče laje, a ja mislim ti si / otišo si sarmu probo nisi

– što zoveš na kafu mene / kada nemaš samlevene

– nećeš čak ni pasulj da mi skuvaš / a kamoli decu da mi čuvaš

– aoj mala od pokojnog Vase / dođi vamo zaklali smo prase

Ratne:

– mala lezi tuku mitraljezi / ja ću na te / ne boj se granate

– ja sam svoju Raziju miniro / poginuće ko je bude diro

– komadante silo vojna / lomiš srca mnogobrojna

Socijalne:

– ustaj more babo iz te zemlje ladne / pa nahrani mili babo siročiće jadne

– oću kući da te vodim / al ja sam izbeglica nemam kuće / bože zar tražim nemoguće

– kažu da nismo par / zato što si podstanar

Imovinske:

– ako imaš srca, ako imaš herca / pokloni mi bundu od nerca

– ako imaš petlju, ako imaš čuku / dijamantni prsten, stavi mi na ruku

– imam garažu i mercedesa tri / još mi samo fališ ti

– da dogovor kuću gradi rekao je neko / kako s tobom stoje stvari temelj je daleko

– ispred kuće metar drva / ti si moja ljubav prva

Saobraćajne:

– da sam znala ne bi za milion / sa barabom sela u kamion

– moj se dragi u autu voza / a ja jadna u šumi kod koza

– ti ode na zeleno / ja osta na crveno / rastavi nas semafor

Opijatsko-mafijaške:

– jao mila majko, drogira se Rajko / rekla sam ti kćeri, beži od te zveri

– sve, sve možeš da mi daš / al ja neću s tobom, jer si mafijaš

Zavičajne:

– iz odžaka dim se puši, na tavanu šunka suši, ja sam seljak u srcu i duši

– rodno mjesto Banja Luka, jedem ćevap s mnogo luka / u Beču sam gastarbajter, u krevetu pravi fajter

– ja sam seljak veseljak, a u duši tugu skrivam / šta ću jadan kraj Morave kad ne znam da plivam

Vrckavo-erotske:

– skini košulju, al nemoj brushalter / ostav nešto mala, da pocepa panter

– ja sam dama visokog morala / zato svoju nikom nisam dala

– otišo si, e pa nek si / nisi bogzna kako seksi

– opasnice spusti lopu i zaigraj na dobrotu / divlja mačko kandže skrati, u janje se preobrati

Ova zaslužuje i strofu i refren:

Čujem da ti bivši momak ne da mira /

Čujem da te prati, gnjavi i nervira /

Neka tvoja duša i srce budu spokojni /

On je danas pokojni

Ubiću ga vjeruj mi draga /

Pa nek robijam okovan u lancu /

Zamjerio on se Bosancu…

Ja znam da vi sad mislite da je sve ovo šala i da je nemoguće da neko ovo ozbiljno pjeva, ali vjerujte – ovo je samo dio bisera, letimično skupljenih po netu za desetak minuta. Uostalom, evo vam mojih apsolutnih favorita:

– nemoj meni plakati na pragu, da mi vrata ne pokupe vlagu

– moja mala nema prednjih zubi, kada ljubi jezikom me ubi

– lažeš kao pas / gledaš me ko zver / stvarno nije fer

I šta još reći? Želite li da vam vlastita djeca ovakve stvari pjevaju po kući? Nažalost, ovo je uzelo maha i krajnje je vrijeme da reaguje neko resorno ministarstvo… Kastig.

E.J. Kurtovich je lijepo objasnio šta je razlog patetike u pjesmama…

Leutar.Net

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.