Da je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izgubio svaki dodir sa stvarnošću pokazuje njegova posljednja izjava u kojoj je rekao da u Srpskoj ima posla, samo ljudi neće da rade.
Šta o tome misle građani, i to oni koje je Dodik direktno prozvao, ljudi koji prema njegovim riječima “neće da rade”, provjerili smo iz prve ruke.
Inače, Dodik je rekao da probleme sa nezaposlenošću, bijedom i siromaštvom u Srpskoj vide samo mediji koji govore o tome, a ne kako se zaista živi.
“Treba da vidite jučerašnju gužvu koja je bila u gradu, pa da vidite bijedu i siromaštvo. Otkud ovoliko automobila… milijarde su na ulicama Banjaluke i Republike Srpske. Stalno jaučemo kako nešto nemamo. Prestanite da budete apatični. Možete da me kritikujete koliko hoćete. Odvešću vas u firmu gdje stoji 20 kamiona, a nema šofera. Niko neće da vozi kamion, svi hoće da budu direktori. Otiđite u Miliće, pa pitajte koliko im fali radnika, u`Integral inženjering` i pitajte koliko im fali radnika. Ja sam radio na zemlji teške poljoprivredne poslove da bih se školovao. Možda ste vi u medijima malo plaćeni i nezadovoljni, ali to nije razlog da širite apatiju u ovom društvu”, rekao je Dodik.
Ipak, građani Republike Srpske, oni koje smo zatekli na Zavodu za zapošljevanje ne razmišljaju kao Dodik, jer ipak oni su ti koji proživljavaju nezavidnu realnost ovog entiteta, nezaposlenost, bijedu i siromaštvo.
ANKETA:
Branka Popović
Na birou sam oko pet godina, završila sam srednju medicinsku školu, poslije sam se prekvalifikovala i za medicinskog tehničara. Imam dva državna ispita, govorim tečno dva strana jezika i na Zavod sam dolazila da samo zbog osiguranja jer me nikad nisu ni pozvali ni javili da ima neki posao.
Slušala sam i izjavu našeg predsjednika i bila je u isto vrijeme i žalosna i smješna. Ja znam bezbroj ljudi koji traže posao godinama i ne mogu da ga dobiju. Što je najgore, kod nas se do posla dolazi samo preko tih partija, poznanstava i uz to ide i određena suma novca kloju moramo dati da bi dobili posao. Svaki posao ima svoju cijenu. I ne želim da vjerujem da onda neko može da kaže da ljudi neće da rade, a posebno da je to došlo iz usta predsjednika. Užas!
Pošto imam dijete od dvije godine, udata sam i na birou sam pet godina bez šanse za poslom, odlučila sam se da odem odavde, što ću i uraditi početkom šestog mjeseca i ne mislim se više vraćati u ovu državu nikada.
Sandro Bakić
Ne radim tri godine, od kako sam završio fakultet. Za to vrijeme išao sam raditi neke poslove na dnevnicu, ali to je sve od danas do sutra tako da još uvijek moram da živim sa roditeljima koji me izdržavaju, što je poražavajuće za nekog ko ima 29 godina. I onda, na svu muku predsjednik nam prosipa priču kako svi hoćemo da budemo direktori, kako niko neće da radi. Treba da ga bude sramota tih riječi. Ovdje ljudi nemaju šta da jedu, dok on ima milione i odozgo nam priča da smo neradnici.
Marko Slavnić
Ja sam vam trenutno bez posla. Radio sam svakakve poslove, a sad idem na dnevnicu da radim. Ovdje vam daju 400 maraka i očekuju od vas da budete robovi. Ne budete prijavljeni, nemate nikakvu sigurnost, ne možete da zaradite za osnovne potrebe, da djeci kupite neke osnovne stvari. A ovo što priča Dodik da mi nećemo da radimo je neozbiljno i bezobrazno od čovjeka koji je predsjednik. Ljudi ne mogu da sastave kraj sa krajem, a on priča kako se u Republici Srpskoj dobro živi.
Za kraj, šta o izjavi predsjednika RS misle građani pokazuju riječi jednog čovjeka kojeg smo zatekli na Zavodu za zapošljevanje i zatražili njegov komentar, a koji je u prolazu ironično poručio:
„Šta da vam kažem kad je predsjednik juče sve rekao. Nije on kriv, mi smo gov.a, mi smo neradnici„.
Be the first to comment