Zašto smo pizde?

Volim istorijske filmove. Bravehearth, Patriot, Outlander, Bastard egzcutioner, Robin Hood, Mušketiri, Spartak pa sve do ispiranja mozgova partizanskim filmovima…

Hrabri Kelti koji jurišaju u jakobinskoj pobuni 1745 godine sa mačevima na do zuba naoružane Crvene mundire.Škoti koji predvođeni Williamom Wallesom se bore protiv Engleza, Spartak koji vodi vojsku robova na najjaču pješadiju svijeta, Robin Hood koji se bori za prava sirotinje, Bata Živojinović koji koka Švabe da bi mu i Rambo u trećem dijelu pozavidio. Pardon, Bata nije bio istorijska ličnost. Mislim jeste istorijska ali se nije borio protiv Njemaca, ali jesu njegovi likovi.

Nešto u meni posebno bude filmovi i serije koji prikazuju iskrenu hrabrost i patriotizam, onu neskrivenu želju za slobodom i boljim sutra. Junaci tih filmova ali i istorijskih događaja nesebično pokušavaju izboriti bolje sjutra.Mnogi od njih su za slobodu i bolje sjutra dali čak i svoje živote.

Spartaka tako razapeše na krst a Wallesa razčetveriše nakon silnog mučenja.

Oni nisu jednini.Nit istorije poprskana je krvlju, suzama i znojem onih koji su se borili da nama bude bolje. Zbog takvih danas žene imaju jednaka prava, ropstvo je ukinuto, izrabljivanje djece, kmetova i drugih je zabranjeno i kažnjeno skoro svugdje u svijetu.

U ovo „skoro svugdje“ na žalost ne mogu nabrojati Bosnu i Hercegovinu. U Bosni i Hercegovini se nepoštuju prava žena, djece, nacionalnih i seksualnih manjina, radnika, robova, kmetova i drugih. U Bosni i Hercegovini se skoro niko i ne buni zbog toga.

Desi se tu i tamo po koji mlohavi štrajk izmorenih radnika propalih fabrika i RVIa kojima resorni ministri obećaju raj na zemlji i oni pokupe šturo ispisane transparente i vrate se odakle su došli. U malo jačoj euforiji kao onoj koja je bila 2014. godine dođe se do spaljivanja zgrada vlada, arhiva i opstina da bi oni koji su u revoltu spaljivali te zgrade par mjeseci kasnije glasali za one zbog kojih su ih palili što na kraju krajeva i ne rezultira ničim novim niti boljim.

Na poslu, u školi, na fakultetu, kod doktora, u saobraćaju, u prodavnici i bilo gdje drugo većina ljudi poginje glavu. Stojički ili kukajući u prazno tamo gdje ne treba trpimo nadrkane šefove, neraspoložene profesore, bezobrazne doktore, isfrustrirane vozače i prodavače.

Pitam se- kad i zašto smo postali pizde !?

Pristajemo na smanjenje plata, ocijena i loš kvalitet roba i usluga. Prihvatamo gaženja po cestama bahatih kabadahija glupih kockastih glava. Sklanjamo se u čoškove od seoskih kabadahija koji zaslužuju da se kući vrate razbijenih noseva. S ravnodušnošću gledamo ubice, ratne zločince, ratne i poratne profitere, silovatelje i lopove.

Neki od nas, oni sa još manjim mudima od prosjeka a prosjek je i onako  kritičan – veličine zrna bibera, počinju se čak i diviti svojim zlostavljačima,  provokatorima i izrabljivačima dovodeći štokholmski sindrom do savršenstva.

• Šuti!Uvijek može biti gore.
• Eeee kod nas je to tako-vani se zna da to ne mere tako.
• Joj kralju jak si! Kako si razvalio onog levata. (Nemoj  tako mene majke ti)
• Nemoj se zamjerati sa svijetom.
• Dobro je. Nek je živa glava.
• Samo nek ne puca!

Ne šuti jebo te konj! Šutnja te je i dovela do toga da će ti svakim danom biti sve gore i gore. „Vani“ nije bolje zato što su im to tako Bog, Allah, Buda, Šiva propisali ,već zato što su ljudi sami sebi uredili da im bude bolje. Kralju jebem ti mater (vjerovatno nepismenu i glupu koja te je takvog odgojila) , trebaš odgovarati za „razvaljivanje levata“ i neko treba da ti razvali dupe i da te nauči redu.

Ne treba se zamjerati sa ljudima istina, ali kad te ljudi krenu gaziti i pljuvati tvoje nezamjeranje je jedino tvoj neotpor koji će još više rezultirati da te nastave gaziti. Nije dobro. Glava je možda živa trenutno ali pod pritiskom i stresom često čovjek oboli pa ni glava ne živi više. Glava će biti živa dok ne naleti na put nekom od kabadahija koje će je raznjeti svojim BMW-om prolazeći kroz crveno u centru grada 130km/h.

Istini za volju moramo biti tolerantni. Nekad i treba popustit. Ali konstantno povlačenje i popuštanje je na kraju krajeva štetnije nego umjerena borba. Ne trebamo izvlačiti sve vozače BMW-ova i mlatiti ih po ulici preventivno, ne trebamo slati šefa u pičku materinu zato što nam se ne sviđa njegovo odijelo, nismo obavezni ni da kupimo Betmenov kostim i da po gradu lovimo lopove i švercere ali moramo imati jedan gard i onu jednu adekvatnu nit koja će nam pomoći u životu i zbog koje ćemo se na kraju krajeva osjećati bolje.

Izvor: buka.ba