“Nismo odgovorili na bazična pitanja – kakvo društvo hoćemo, građansko ili revolucionarno, vladavinu prava ili prevrate koji se stalno dešavaju sa nekim razlogom, da li vodimo brod na Istok ili na Zapad. Vrtimo se u krug i što brže idemo, to se brže vraćamo na početak.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Sada smo suočeni sa sličnim pitanjima koja smo imali i početkom prošlog vijeka, ali u mnogo nepovoljnijim geostrateškim okolnostima. Sad je problem veći nego ikada. U svojim istorijskim prekretnicama Srbija se hranila useljavanjem stanovništva, ljudskog kapitala. Da bi prebrodila sve istorijske zablude, prvog r a t a, drugog r a t a, partizana, četnika, Srbija je mogla da računa na veliki rezervoar priliva ljudskog, finansijskog, i svakog drugog kapitala.
Sada prvi put od imigrantske zemlje postaje emigrantska. Prosječna starost raste, jer se iseljavaju ovi sa 30, 40 godina, a smanjuje se očekivano trajanje života… To je kao kod čovjeka kad se sistolni i dijastolni pritisak spoje – reanimacija je uzaludna i posljednji može da ugasi svjetlo. Ljudi misle da se to ne može desiti. Može!
Nestali su veliki narodi koji su obilježili ljudsku istoriju. Mi smo mali narod, mi samo o sebi mislimo to što rijetko ko o nama misli. Zato sad protestuju ljudi koji traže da znanje i kompetentnost dobiju prevagu nad lojalnošću i podaništvom. Da ne progonimo talente, a uvozimo rijaliti programe. Da đaci Matematičke gimnazije, studenti ETF-a, doktori… ostanu, a da se prestane sa fabrikovanjem lažnih diploma. Traže nadu da im se djeca vrate ili da ne odu.”
Profesor Miodrag Zec (NIN, 21. 2. 2019. godine)
Be the first to comment