Bio jednom jedan grad, zvali su ga Ljepotica. Grad i njegovi stanovnici bili su taoci bahatog, pohlepnog veleposjednika iz okoline, dvojice jogunastih mladih političara i šašavog doktora. Jogunaste mlade političare narod je od milja zvao: plavokosog Paun, a crnokosog Neplivač.
Ljepotica i njeni stanovnici godinama su tiho plakali i molili moćnike da im prečiste rijeku od fekalija, vazhuh od smoga, da se Ljepotica oslobodi smeća i deponije, da im naprave još mostova, ulica i staza, da ne sijeku drveće i da Ljepoticu ne opterećuju betonskim zgradurinama.
Početkom jedne zime kad su stanovnici Ljepotice konačno, sjedeći pored hladnih radijatora, uvidjeli da se veleposjednik, jogunasti političari, Paun i Neplivač, te šašavi doktor, na svirep i podmukao način poigravaju sa njihovim sudbinama i sudbinama njihove djece, počeli su razmišljati i tiho pričati o protestu protiv vlastodržaca.
Prvo su se počeli buniti roditelji djece koja idu u vrtiće, a kojih Ljepotica nije imala dovoljno, pa plivači koji su plivali na suhom, promrzli penzioneri, oni koji su svaki dan okolnim mostovima forsirali rijeku.
Ova bajka ni do danaŝnjeg dana nema svoj kraj, jer Ljepotica i njeni stanovnici još uvijek nisu nastupili zajedno i ujedinjeni.
Be the first to comment