Sve je počelo onda kad za mene nije bilo mjesta u obdaništu. Bio sam mali, ali vrlo svjestan i odmah sam se učlanio u Partiju. Tog momenta sam primljen u obdanište i za mene je počeo Partijski život.
U osnovnu školu primio me je Direktor Naš Član, i povjerio Učiteljici Našem Članu.
Završio sam kao vukovac, sa svim peticama.
U srednju školu primio me je Direktor Naš Član i upoznao sa Razrednim starješinom Našim Članom. Bio sam odličan đak.
Prijemni na fakultetu bio je prava pjesma – jer ga nisam ni polagao. A i zašto bih, kad su svi Dekani Naši Članovi. Studije su mi išle izvanredno, jer sam odmah dobio spisak Profesora Naših Članova. Diplomirao sam prije roka i ujedno i magistrirao.
Počeo sam da radim u odličnoj firmi, kod Direktora Našeg Člana, i vjerovatno bih uskoro i sam postao Direktor da mi se nije desila nesreća.
Puklo mi je slijepo crijevo i hitno sam prebačen u bolnicu. To je trebalo da bude relativno bezopasna operacija, ali, nažalost, Dežurni hirurg bio je Naš Član. Nisam preživio.
Be the first to comment