Crni robovi u Americi bili su podijeljeni u dvije skupine: one koji su služili u kućama i one koji su obrađivali zemlju.
Robovi zemljoradnici živjeli su u velikom poniženju i krajnje nehumanim uslovima, dok su robovi kućne sluge sebe smatrali „višom“ klasom robova, jer su imali povlasticu da jedu ostatke hrane iza svojih bijelih gospodara, da koriste njihovu staru odjeću i da ne rade teške fizičke poslove.
Kada god bi se robovi zemljoradnici ujedinili s ciljem oslobođenja od ropstva, usprotivili bi im se robovi kućne sluge dojavljujući svojim bijelim gospodarima informacije o pripremama i pojedinostima pobuna. Tako bi robovi zemljoradnici bili žestoko kažnjavani i gubili nadu da će ostvariti svoj san o slobodi.
Robovi kućne sluge nisu odavali svoju braću s nekim posebnim ciljem ili smislom, već samo zato što su im ostaci hrane i pohabana odjeća bili vrijedniji od slobode.
Najveći neprijatelj slobode nije car, ni robovlasnik, ni gonič robova. Najveći neprijatelj slobode je srećan rob.
Izvor: „Posljednja večera“, kubanski film 1976. godina.
Ostavi komentar