Numizmatička zbirka Bojana Anđelića: NOVAC KAO NEISCRPNA RIZNICA PRIČA

„Čitav život putujem po svijetu i sakupljam novac. Iz zemlje koju posjeti svako hoće da ima nešto za uspomenu kao suvenir. Ja sam želio da to bude nešto originalno, nešto što jednog dana neće moći svako da ima. Opredijelio sam se za novac. Novac jedini ne laže. Istorija se može tumačiti na ovaj ili onaj način, kako kome odgovara – ali novac ne može da laže“.

Ovako naš sugrađanin Bojan Anđelić započinje priču otvarajući nam vrata  svoje bogate numizmatičke zbirke. Naši čitaoci ranije su ga upoznali kao pomorca koji je oplovio pola svijeta, poneki ga znaju i kao pjesnika – ali rijetki kao ozbiljnog kolekcionara starog novca.

Profesionalni poziv mu je omogućio da svoju zbirku obogati primjercima sa raznih strana svijeta, ali je istorija ove strasti u njegovom slučaju počela znatno ranije, još u dječačkim danima. Kao đaka osnovca, kaže Bojan, za numizmatiku ga je zainteresovao jedan mali članak iz školskih novina koji i danas čuva. Tada je počelo i prikupljanje, zbirka je godinama rasla a danas broji impozantnih 5.000 primjeraka – novčanica i kovanica sa skoro svih meridijana i iz različitih istorijskih epoha.

Leutar.net Numizmatička zbirka Bojana Anđelića: NOVAC KAO NEISCRPNA RIZNICA PRIČA
Novčanice Kraljevine Srbije, Austro-Ugarske i carske Rusije

Riječ je o valutama preko 120 postojećih zemlja, kojima treba dodati i one što ih je nemirni hod vijekova, od antike do danas, izbrisao sa političke karte i smjestio u istorijske udžbenike.

A svaka kovanica ili banknota jedna je neispričana priča. Dovoljno je da sa Bojanom odškrinete vrata njegove zbirke i one će, kao u Hiljadu i jednoj noći, početi same da teku bez kraja…

NOVAC NIKADA NE LAŽE

Dok nam, recimo, pokazuje krupan i naočit srebrenjak Marije Terezije, težak 30 grama, vjerujemo mu svaku riječ kad nas ubjeđuje da je u svoje vrijeme to bio novac od izuzetnog autoriteta, visoko cijenjen i široko prihvaćen, poput američkog dolara danas. I ne čudi nas što pored njega izgleda tako skromna i neugledna turska akča, kojoj su vremena propadanja i siromašenja Otomanskog carstva stalno smanjivala težinu i svela je do ove iz Bojanove zbirke – na nepunih pola grama srebra.

Leutar.net Numizmatička zbirka Bojana Anđelića: NOVAC KAO NEISCRPNA RIZNICA PRIČA
Srebrenjak Marije Terezije i turska akča

Zalutao do nas iz nekog pređašnjeg vremena, stari novac je opredmećeno istorijsko svjedočanstvo o jednoj epohi, kulturi, narodu, zemlji, njenim vladarima, usponima i propadanju…

Ili kako kaže naš sagovornik, novac je jedan od pet osnovnih simbola države i naroda, ima vrijedost samu po sebi bez obzira na onu aktuelnu i nominalnu kao sredstvo plaćanja. Pritom, nastavlja Bojan, ništa na novcu nije kovano ili štampano slučajno ni proizvoljno. Od njega saznajemo i da proizvodnja novca nije od juče strogo standardizovana – i da su još naši srednjovjekovni vladari kovali svoj prvi novac po uzusima latinske monetarne unije, pri čemu nije smjelo biti odstupanja u veličini, težini, kvalitetu, prikazanim motivima. Sve na kovanici, pa i najmanji detalj, ima svoju svrhu i značenje.

Dok prelistavanje zbirki i razgovor uporedo teku, brzo smo razumijeli zašto naš sagovornik voli da kaže da novac nikada ne laže, pa ni kad se istorije lažiraju…

VIŠE OD KOLEKCIONARSTVA

„Od kada radim na kruzerima, počeo sam da idem po bankama gdje god da dođem – i uzimam čitave serije novog novca. To mi kolekcionari zovemo uncirculated (UNC), novac koji ljudska ruka nije presavijala. Danas samo takav novac skupljam. Kao i novac sa prostora Trebinja, sve što ovdje ljudi pronađu. I o tome pišem. U posljednje vrijeme sam najviše povećen upravo istraživačkom radu“, nastavlja Bojan otkrivši nam – da je njegovo druženje sa starim novcem mnogo više od kolekcionarstva.

Već godinama proučava stručnu literaturu o numizmatici, istražuje novac i piše na ovu temu. Novac je za Bojana neiscrpna riznica priča, ali se svaka ne otvara svom pripovijedaču uvijek na prvu. Poneki detalj na kovanici ili novčanici dugo izmiče razumijevanju pa je za odgonetanje potreban ozbiljniji istraživački napor. Za našeg sagovornika je to, kako kaže, uvijek zanimljiva avantura koja ga po pravilu odvede u daleke predjele istorije i kulture čovječanstva, odakle se čovjek po pravilu vraća bogatiji…

Priznaje da ni sam ne zna koliko ima već završenih radova o novcu, ali i da sve što piše – za sada ostaje u fioci. Knjigu bi objavio ako bi se našao finansijski pokrovitelj i ako bi osjetio da i druge zanima ono u šta je on založio veliki trud i ljubav. Zato i piše na popularniji i zanimljiv način, bez previše suhoparnih stručnih tehnikalija, štivo prijemčivo široj publici, koja o starom novcu i ne mora mnogo da zna. Obećao je da će nešto od svojih priča podijeliti i sa čitaocima Glasa…

U istraživanju i pisanju posebno ga interesuje domaća numizmatička tradicija, što je bila prilika da se u tom nepreglednom okeanu kazivanja o novcu uhvatimo neke bliže i sigurnije luke. Do one odakle je sve krenulo -godine 1868, kada je iskovan prvi srpski novac nakon onog srednjovjekovnog.

POČECI SRPSKOG DINARA

Kovanje novca smatrano je u to vrijeme velikom političkom pobjedom u dugoj srpskoj borbi za nezavisnost od Otomanskog carstva, pojašnjava Bojan dok nam pokazuje primjerak bakrenjaka iz svoje zbirke, sa likom kneza Mihaila Obrenovića. Stoga su ovi primjerci posebno omiljeni među našim numizmatičarima.

„U ovakvom kvalitetu, da se na liku vide i vlati kose i drugi detalji, rijetko da ćete ovu kovanicu naći. Bile su od jedne, 5 i 10 para, sve su bakrene, jer im je jedino bakar bio dozvoljen. Knez Mihailo nije doživio da ga vidi – ubijen je iste godine u atentatu u Košutnjaku. Međutim, vlada upkos tome nije htjela da odustane kad je već izborila pravo da otkuje svoj prvi novac nakon toliko vijekova“, kaže naš sagovornik.

Leutar.net Numizmatička zbirka Bojana Anđelića: NOVAC KAO NEISCRPNA RIZNICA PRIČA
Kovanice „knjaza srbskog“ Mihaila i „knjaza srpskog“ Milana

Prvi za numizmatičare vredniji novac kod nas, nastavlja Bojan, otkovao je nešto kasnije knez Milan Obrenović. Jedan njemu posebno dragocjen primjerak iz te kolekcije nije bio u dijelu zbirke koji smo zajedno prelistavali, ali se i o njemu moralo progovoriti.

„To je novčić od 20 dinara, zlatna kovanica kneza Milana iz 1879. godine. Veoma mi je drag jer ih ima svega 20 ili 30 u svijetu – u tom kvalitetu. I kovanice se vremenom pohabaju i oštete, pa i njihova vrijednost među kolekcionarima uveliko zavisi od toga koliko su očuvane“, kazuje nam Bojan – otvarajući tako i temu numizmatičkog vrednovanja.

Ali prije nje, još jedna epizoda sa početaka istorije srpskog dinara. Novčanica od 100 dinara iz 1884. godine, kako se barem pisalo o njoj, poseban je numizmatičarski dragulj čija cijena dostiže, zavisno od toga koliko je očuvana, između više hiljada i više desetina hiljada evra. U  Bojanovoj kolekciji, među neobično velikim, slikovitim i bogato ukrašenim novčanicama starih dinara, stoji i njena replika.

Leutar.net Numizmatička zbirka Bojana Anđelića: NOVAC KAO NEISCRPNA RIZNICA PRIČA
Novčanice Kraljevine Jugoslavije – sa likovima kraljice Marije i maloljetnog kralja Petra II

„Novčanica nije zaživjela u prometu jer je imala izuzetno veliku vrijednost u odnosu na tadašnji standard stanivništva u Srbiji. U to se vrijeme moglo kupiti četiri para volova za ovu novčanicu. Za današnjih 100 dinara, ako imate sreće, možete kupiti svega 250 grama mesa“, napominje naš sagovornik.

CENT OD MILIONA DOLARA

Načelno je pravilo da je u kolekcionarstvu nešto vrijedno onoliko koliko je rijetko. Na primjer, novac iz serija malog tiraža ili onih koje su svojevremeno uredno zamijenjene drugim – obično spada u red takvih, teže dostupnih rariteta.

Mnogi bi tako otišli razočarani – nastavlja Bojan pokazujući nam srebreni dinar sa likom kralja Aleksandra – kada bi im objasnio da za tu kovanicu iz iz 1938. godine, bez obzira što je srebrena, danas od kolekcionara ne mogu dobiti više od 8 maraka. A sve stoga što je na početku Drugog svjetskog rata ostalo 40 miliona primjeraka ovog novca u opticaju, koji nikad nisu zamijenjeni. A kome može vrijediti nešto čega je ostalo posijano na desetine miliona.

U Bojanovoj zbrici nalaze se i kovanice iz davno minulih vijekova, iz doba habzburške i otomanske uprave, još dalje u prošlost do Dubrovačke republike, pa sve do novčića iz Antike, iz vremena Rimske imperije. Neupućeni bi, opet, bili u zabludi da su ovi najstariji ujedno i najvredniji, međutim…

„…Starina ne znači ništa. Ljudi su nalazili i po četiri tone rimskog novca, potpuno istog, koji, razumije se, takav ne može imati neku kolekcionarsku vrijednost. S druge strane, na primjer, postoji jedna mala serija američkog centa, bakrenjaka, koliko se sjećam iz 1909. godine, kojih je svega devet u svijetu pronađeno – i za američke kolekcionare svaki takav primjerak vrijedi milion dolara. Interesantno je da je od tih 9 preostalih primjeraka, čak pet nađeno na području Srbije. Naši ljudi kada bi se vraćali iz Amerike nosili su sitan novac po džepovima, a među tim novčićima nađeni su i ovi rijetki primjerci“.

Razgovor zaključujemo pitanjem – čime bi Bojan volio da obogati svoju zbirku – a da u željama ne idemo predaleko, među već pomenute kolekcionarske raritete koji vrijede čitavo bogatstvo. Opet nas vraća na dinar…

„To su dva primjerka od srebra, 1 dinar i 2 dinara iz 1875. godine. Nisu mnogo skupi, ali ih je veoma teško naći u željenom kvalitetu. Tada bih imao kolekciju da bih na temu srpskog dinara već mogao i muzej otvoriti…“

Izvor: Glas Trebinja

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.