Žikić o muzičkom ukusu mladih: Ovo nije vrijeme za rokenrol, već vrijeme mlake i mlitave umjetnosti…

Muzički ukus dece i mladih je često predmet diskusije. Na Jutjubu među najgledanijim sadržajem sa te mreže kod nas, najviše pregleda imaju pesme pop ili folk izvođača.

Kako se gradi muzički ukus i zašto je važno da se mladi usmeravaju na kvalitetnu muziku, za Dnevnik je govorio muzički kritičar Aleksandar Žikić.

Napisali ste više od hiljadu tekstova u jugoslovenskim i srpskim časopisima o urbanoj kulturi i rokenrolu. U kakvom je stanju danas ta vrsta muzike?

 U onom stanju u kome mora da bude zahvaljujući prilikama i okolnostima. Ovo je vreme mlake umetnosti, vreme mlitave umetnosti. To nije više ono vreme koje je rokenrol promovisao. Ohrabrivao je kreativnost, i to je ono što je veoma važno. Vi niste imali problema sa muzičkim ukusom krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina jer ste znali šta je dobro. Ako ništa drugo, onda šta je na prvom mestu na top listama. Jer ono što je bilo najavangardnije, poput Džimija Hendriksa, zauzimalo je u nekim trenucima vrhove top lista.

Kako Vi definišete muzički ukus?

– To je duboko individualna stvar, ali to je svakako rezultat sposobnosti dubokog iskrenog doživljavanja umetnosti pa onda svakako i muzike.

Kako se gradi muzički ukus kod dece i mladih?

– Društvo mora da brine o tome, kompletno društvo. U onoj meri u kojoj su prethodne generacije uspele da budu neka vrsta katalizatora i neka vrsta prenosioca onoga što je istinski vredno. Ako ni te prethodne generacije nisu znali da upute ove današnje, kao što očigledno nisu znale, onda imamo ovakvu situaciju kakvu imamo sad. Tu postoji roditeljska odgovornost, postoji školska odgovornost, postoji i državna odgovornost. Dakle, mora da se vodi računa o tome da se deca ne utupljuju, nego da postanu bistrija.

Zašto je važno da se sluša kvalitetna muzika, posebno u mladosti?

– Savremene poruke nisu nešto na šta bi uopšte imalo smisla obraćati pažnju, jer njih zapravo i nema. To su poruke uglavnom vrlo niskog moralnog nivoa, ako hoćete da kažem i tako. Na duhovnom planu one i ne postoji. Čist prirodni plan, najniža oblast ljudske prirode se podstiče time i neguje i čovek se zapravo bombardovanjem tim sadržajima na neki način primorava, samo malo slabiji i podložniji uticajima, primorava se da ostane na najnižem nivou. To bi bio nivo trogodišnjeg deteta.

Koliko Jutjub i popularni trending danas utiče na mlade?

– Utiče svakako i zato treba ohrabrivati ljude, i mlade i stare, i sve koji imaju bilo kakav talena, da taj talenat ne zloupotrebljavaju, nego da urade s njim ono zbog čega su ga dobili, to jest, da budu najbolji u onome u čemu su dobri.

Da li mediji, koji bi trebalo da su jedna od glavnih smernica, mogu nešto da urade po tom pitanju?

– Mediji imaju dužnost da urade nešto u vezi sa tim. Koliko god to zvučalo kao neki nedostižni ideal, društvo koje brine o takvim stvarima je srećnije društvo, ono više uživa u rezultatima kulture.

Kakav je smisao kritike u Srbiji? Do koga ona dopire?

– Najbolje je pitanje da li kritika uopšte postoji. Relevantna kritika treba da postoji u svakom društvu. Ja je odavno nisam primetio ni u jednoj oblasti. Postoje, uglavnom na internetu možete da pronađete nešto što rade ljudi koji to rade stvarno ozbiljno i kompetentno, ali su oni retki u svim oblastima, pa i u muzici. Kritičar ima svoju odgovornost i ta odgovornost je izuzetna. On prvo treba da bude sposobna da prepozna vrednost, a onda treba da bude sposoban i da objasni zašto je to vrednost.

HL/Izvor: rts.rs

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.