
Vrijeme je da mladi svoje nepovjerenje i ogorčenje pokažu na izborima, a ne samo u anketama i istraživanjima.
Slušam juče na radiju da je ministarka Zora Vidović raspisala tender za novi auto od skoro 100 000 КM, a tender toliko detaljno propisuje čak i zapreminu gepeka da neko zlonamjeran može pomisliti ili da će ministarka u tom gepeku prevoziti migrante ili je, pak, tender namješten za nekoga.
Čitam poslije istraživanje koje kaže da skoro 90% mladih ne vjeruje institucijama vlasti u BiH (najmanje entitetskim vladama i Predsjedništvu BiH), a da bi preko 50% napustilo zemlju zbog traženja posla.
Кo nije odmah prepoznao uzročno-posljedičnu vezu između ove dve vijesti neka se vrati na početak i pročita pažljivije, slovo po slovo.
U zemlji u kojoj je nezaposleno preko 60% mladih, a pola od tog broja je nezaposleno preko dvije godine, ministarka kupuje automobil koji košta 100 prosječnih plata u Republici Srpskoj (hipotetički bi za ovu cifru osam mladih ljudi moglo primati prosječnu platu godinu dana).
U zemlji u kojoj je prosječna starost automobila 17,2 godine, a mladi o svom automobilu mogu samo da sanjaju ministarki treba baš najnoviji i to tako detaljnih karakteristika da je i babinoj ovci Belki jasno o čemu se radi.
Nije čudo što mladi nemaju povjerenja u institucije ali nije problem u institucijama već u ljudima koji ih vode. Vrijeme je da prestanemo depersonalizovati probleme i normalizovati bahatost rečenicama „svi to rade“ i „to je kod nas normalno“.
Ne, nije normalno. I vrijeme je da mladi svoje nepovjerenje i ogorčenje pokažu na izborima, a ne samo u anketama i istraživanjima.
Piše: Jelena Vujanović, doktorand na Fakultetu političkih nauka u Beogradu
(BN Foto: Capital)
Be the first to comment