Aerodrom u Trebinju: Megalomanija bez ekonomske računice

Mali aerodromi mogu imati smisla, to pokazuju razvijene evropske ekonomije, ali za to je potrebno da na određenom području bude razvijen biznis te da bude normalna politička situacija.

Piše: Alen Jazić

Ekonomska kriza kao posljedica zdravstvenih problema na globalnom nivou u regiji doživljava kulminaciju. Međutim, u takvim okolnostima se sve više priča o izgradnji novih aerodroma. Dok je rekonstrukcija postojećih donekle opravdana zbog smanjenog prometa, dotle izgradnja novih izaziva ogromnu pažnju i kao u ogledalu se posmatra posljednji izgrađeni aerodrom za civilnu avijaciju – Morava kod Kraljeva.

Cijena izgradnje takvog objekta je rastegljiva. Od “nešto više od 30 miliona eura“, koliko ga je procijenila bivša ministrica saobraćaja Srbije Zorana Mihajlović, do 100 miliona eura, koliko su spominjali opozicioni političari u toj zemlji. Zavisi kako se gleda na problem, jer izgradnja infrastrukture je jedno, a vrlo često aerodromska oprema za civilnu avijaciju iziskuje još isto toliko novca.

Kako god, nakon potrošenih miliona eura prometa nema, dok oko 45 zaposlenika redovno prima plaću.

Siromašan kraj sa četiri aerodroma u blizini

“U Srbiji bi fokus trebao da bude prvenstveno na aerodromu Ponikve (Užice), pošto je država nedavno najavila nova ulaganja. Postavlja se pitanje čemu, imajući u vidu da je aerodrom jedva 100 kilometaram udaljenosti od postojeće Morave, na kojoj je terminalna zgrada izgrađena još za vreme [mandata predsednika Srbije] Borisa Tadića i stajala je van upotrebe godinama. Pošto nisu uložena sredstva da se sredi pista, trebalo je projekat završiti u celosti. Naravno, potpuno je drugo pitanje da li je ikada bilo potrebe osposobljavati ovaj aerodrom u civilne svrhe. Ali, kada su već bila uložena značajna sredstva, onda je i logično da je projekat završen“, riječi su Luke Popovića, urednika portala Ex-YU Aviation iz Beograda.

Sada se ponovo aktuelizira pitanje izgradnje aerodroma u Trebinju. Investitor je isti kao i na Moravi – Vlada Srbije, uz sufinansiranje Vlade bh. entiteta Republika Srpska. Najavljivan je prije deceniju, a sada se otišlo i korak dalje. Raspisan je tender za izradu planske i projektno-tehničke dokumentacije, i to od Javnog preduzeća Aerodromi Srbije.

Uslovi su neobični, jer se od ponuđača zahtijevaju dvije verzije dužine piste – 3.000 i 3.500 metara. Ukoliko se takvo što izgradi, Trebinje će imati pistu koju u regiji imaju samo Beograd, Zagreb, Ljubljana i Dubrovnik. I to nije sve…

“Aerodrom u Trebinju je megalomanski projekat, koji sa ekonomskog stanovišta nema nikakvog opravdanja. Stajanka za četiri aviona koda C (A320 ili B737), jedan koda D i jedan koda E (A350 ili B777), plus u drugoj fazi stajanka za generalnu avijaciju. Zatim, terminal kapaciteta tri milijuna putnika i terminalnom za prijem tereta za dva aviona koda E (B777F), hangar za poslovnu avijaciju, u koji će moći stati tri aviona sa rasponom krila od 15 do 24 metra, a na stajanci parkirana još četiri takva aviona su prosto nevjerojatni. Preoptimistično… Pazite, govorimo o gradu s oko 30.000 stanovnika, o siromašnom i kraju koji ima četiri aerodroma u okruženju. Mislim da im je za sve navedeno potrebno 200-250 milijuna eura“, kaže Alen Šćuric, avijacijski analitičar iz Zagreba.

Aerodrom bez putnika i saobraćaja

Time se znatno povećava zamišljena visina ulaganja. Planirano je de će investirati većinom Srbija, 75 od 100 miliona eura, koja će, također, gazdovati aerodromom. Kako se da zaključiti iz plana javnih nabavki za 2021. godinu, za ovaj tender je izdvojeno nešto ispod pola miliona eura.

U međuvremenu, četiri postojeća aerodroma u okruženju bilježe veliki pad prometa, a Mostar je trenutno bez letova. Koja je ekonomska isplativost?

“U načelu, mali aerodromi mogu imati smisla. To pokazuju razvijene evropske ekonomije. Ali, za to je potrebno da na određenom području bude razvijen biznis te da bude normalna politička situacija. Ni jedno ni drugo ne ispunjava aerodrom u Trebinju. Pogotovo nema smisla graditi tako veliki aerodrom dok još nema nikakvog saobraćaja. Sve to govori da je reč o prevashodno političkom projektu, i to ne kao pomoć srpskom narodu u tom kraju, nego kao pomoć Aleksandra Vučića partneru Miloradu Dodiku. Pri tome čak nije reč o običnoj ili uobičajenoj finansijskoj i političkoj pomoći, nego je taj veliki građevinski poduhvat, zapravo, sredstvo da se iznesu pare iz Srbije i onda, preko ‘građevinske mafije’, preliju u privatne džepove – kako Dodikove, tako i Vučićeve“, smatra Mijat Lakičević, ekonomista iz Beograda.

Da je u pitanju čisto politikanstvo, a ne politika, smatra i Muharem Cero, nekadašnji član Komisije za državnu imovinu Bosne i Hercegovine. Kaže da se pravi “račun bez krčmara”, jer susjedna zemlja ne može biti vlasnik, niti upravljati zemljištem druge zemlje.

‘Nije komercijalno, nego geopolitičko pitanje’

“Ovdje se ne radi o komercijalnom, nego geopolitičkom pitanju. Niko još ne zna o kojem zemljištu za ekspropijaciju su govori, ali je jasno da se radi o državnoj imovini. Dvije stvari govore u tom pravcu. Prvo, vlasima entiteta Republika Srpska se žuri, jer su na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine već donesenene dvije presude o vlasništvu nad šumama i poljoprivrednom zemljištu. Drugo, Ured visokog predstavnika [OHR] je nekoliko puta od RUGIP-a [Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove] potpredsjednice Vlade RS-a Srebrenke Golić tražila da im se dostavi vlasništvo nad zemljom planiranom za aerodrom. Odgovor nikada nije dostavljen, što znači da je zemljište državno, a ne privatno. Mislim da nešto taje, jer su svjesni problema i presuda koje neće ići njima u korist. Time entitet neće biti u mogućnosti vlasništvo prenijeti na ‘treće lice’. U ovome trenutku čekamo dvije presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po apelacijama Kluba poslanika Bošnjaka u Vijeću naroda Narodne skupštine RS-a”, rekao je Cero.

Alen Šćuric objašnjava moguće razloge za najnovije pomjeranje rokova prvih letova koji su od vlasti najavljene za kraj 2021. godine, da bi sada krenule najave o početku izgradnje za 2022. godinu.

“Ili su uvidjeli pogrešku, ili rade na takozvanoj izlaznoj strategiji iz ove čudne priče. Logična alternativa je još da eventualno izgrađeni aerodrom koristi Rusija za neku svoju vojnu bazu“, naglašava Šćuric.

Da se radi o kompleksnim stvarima potvrđuje još jedno saznanje. Investitor, Vlada Srbije, traži da  kontrolu zračnog prostora iznad Trebinja preuzme bosanskohercegovačka agencija za zračnu kontrolu ili SMATSA (agencija za kontrolu saobraćaja Srbije i Crne Gore, u kojoj Srbija ima 93 posto vlasništva). Sada taj prostor kontrolira Hrvatska kontrola zračnog prometa, zbog pristupne rute dubrovačkom aerodromu.

“Mi želimo podržati Bosnu i Hercegovinu da ona kontroliše nebo iznad svoje teritorije. Ukoliko ona to ne može iz raznih razloga, mi smo spremni da to uradi naše regulatorno tijelo SMATSA“, rekao je aktuelni ministar saobraćaja Srbije Tomislav Momirović.

Populistička priča traje desetljeće

Zašto investitora interesira ko kontrolira nebo, a ne interesira ga hoće li projekat proraditi i kako će mu su uloženi novac vratiti?

“Priča o aerodromu Trebinje je populistička i provlači se kroz medije deset godina. Taj aerodrom nikada neće biti izgrađen, zbog zemljišta koje je državno. Dozvole za korištenje aerodroma izdaje i oduzima BHDCA [Direkcija civilne avijacije Bosne i Hercegovine]“, kaže Zahid Krkić, urednik portala FlyingBosnian.

Bosna i Hercegovina ne kontrolira saobraćaj ni iznad Bihaća, još jednog grada u kojem se gradi aerodrom kao “greenfield“ investicija. U tom gradu investitor je Vlada entiteta Federacija Bosne i Hercegovine i već je uloženo oko 12,8 miliona eura, od ukupno planiranih 50 miliona eura, kako bi se napravila pista od 1.200 metara.

“Nonsens broj dva je izgradnja aerodroma u Bihaću. Mislim da niko nije svjestan koliko realno košta izgradnja takvog objekta i da se ta investicija ne može isplatiti u dogledno vrijeme u kraju kojega okružuju već etablirani aerodromi. Vrijedi li uložiti 100 milijuna neke valute da bi imao let ili dva i zaposlio 30 ljudi? Jedino ako bi strani investitor punudio novac i zaboravio na osnovni poslovni postulat, da se očekuje povrat uloženog novca u pristojnom vremenskom roku“, poručuje Šćuric.

Izvor: Al Jazeera

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.