Ikone, pokloni i lažni proroci

Ikona (grčki εἰκών – slika, obraz, prikaz) je slika na drvetu, platnu ili kamenu s likom Isusa Hrista, Majke Božje, drugih svetaca, anđela ili drugih događaja povezanih sa istorijom crkve i Svetog pisma. Prisutni su u svim pravoslavnim crkvama, gdje su postavljeni na ikonostas i zidove… Tako kaže Vikipedija.

Poklon je predmet darivanja bez posebnog razloga, očekivanja ili naknade u svečanim prilikama kao što su praznici, proslave, rođendani, vjenčanja ili druge proslave. Predmet nije poklon ako je predmet već u vlasništvu osobe kojoj je dat. Proširenje pojma poklon može se odnositi na bilo koji predmet ili čin usluge koji drugog čine sretnijim ili manje tužnim, posebno kao uslugu, uključujući oprost i dobrotu… Takođe, kaže Vikipedija.

Puno frke se diglo oko ikone koju je član Predsjedništva BiH poklonio ministru inostranih poslova Rusije. Na noge su se digli mnogi i svi sa različitim motivima. Neki napadaju člana Predsjedništva iz političkih pobuda, drugi ga brane iz istog razloga, treći se zgražavaju jer je u pitanju crkvena relikvija, četvrti tvrde da je ikona otišla u prave ruke… Najmanje je onih koji u tom činu stvarno vide paralelu sa mnogim do sada učinjenim činovima, a zbog kojih se nisu digli na noge. Činova koji su svakako predstavljali skandale.

Zar skandal ili “spolovilom u čelo” nije bila izjava dotičnog da možete imati 16 fakulteta, ali da vam je to džaba ako nemate partijsku knjižicu ili tako nešto? Zar nije skandal što je poslovnik Narodne skupštine Republike Srpske više nego očito podredio svojim i interesima svoje partije? Zar skandal nije što više od 1000 dana roditelji traže istinu o smrti djeteta? Zar nije skandal neću u NATO, hoću u NATO? Ima tih skandala, ali tekst bi bio predugačak…

I sada ovo sa ikonom… Pa, nije poenta kome ikona pripada, da li je darivanjem ministra Lavrova Rusima vraćena njihova imovina ili je tim darivanjem oštećena ukrajinska crkva. Poenta je kako mu je dospjela u ruke. Ne treba to pretvarati u adut političke borbe. Treba se saznati istina. Ako je ukradena – ukradena je. Ako nije – nije. Ako je kriv i upetljan – kriv je i upetljan. Ako nije – nije. I, nema to veze sa religijom. Ikona je uvijek svetinja, isto kao i bilo koja druga vjerska relikvija ili bogomolja, pa bila ona trenutno u rukama lopova ili pravednika. To je neki viši nivo u koji smrtnici ne treba i ne mogu da se miješaju. Miješaju se zbog svog neznanja, ma koliko da misle da znaju sve. Ono što mogu i trebaju jeste da otkriju istinu.

Ćutanje i bježanje od istine ili još gore eventualno prekrajanje istine, kada je sveta relikvija u pitanju, bogohulno je i opasno baš kao i predstavljanje sebe kao zaštitinika nečega što je sveto, a to nikako niste. Zato, svi vi koji u ovoj priči nastojite da opravdate nešto što se opravdati ne može i ne smije, dobro razmislite da li ste svjesno ili nesvjesno na strani častivog ili nečastivog. Religija je religija, svetinja je svetinja, kriminal je kriminal. Istina je istina i samo jedna.

Posmatrač; Leutar:Net

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.