Radnik koji je prije nekoliko mjeseci ostao bez dijela prsta u jednoj bilećkoj firmi dobio je 36 marke odštete. Taman dovoljno da dođe do Trebinja da mu previju to što je od prsta ostalo i da se vrati. Možda mu je moglo ostati za kafu, a sendvič je mogao pojesti jedino ako ga je ponio od kuće.
U jednoj firmi u Hercegovini dvoje radnika je povrijeđeno kad ih je prilikom transporta udarila prikolica traktora. I nikom ništa. Odmorili su nekoliko dana i nastavili raditi po starom – bez zaštite, bez adekvatnih i preporučenih pauza, bez obezbijeđene dovoljne količine tečnosti na plus 40…
U jednoj su firmi, gdje svi daju maksimum svoje snage, različito plaćeni muškarci i žene. Muškarci su plaćeni, razumije se, više.
Današnji dan, 7. oktobar, radnici širom svijeta obilježavaju kao simbol borbe za sigurnost radnog mjesta, redovne plate, zdravstvenu, socijalnu i penzijsko-invalidsku zaštitu, mogućnost organizovanja u sindikate radi zaštite svojih interesa, te istinsko uključivanje u socijalni dijalog.
U jednoj se radnji gazda naljutio kada je radnik konačno dao otkaz, pošto mu je dosadilo da radi za 550 maraka čitavu deceniju.
U jednoj je televiziji, pod krinkom viška radnika, novinarka morala da bude sklonjena, jer je znala da radi svoj posao, ali nije bila podobna.
U jednoj su firmi radnice bile dobre samo za slikanje, kada je za izbore trebalo obećati prosperitet i pokazati kako investitori, sumnjivih biografija doduše, ulažu u grad. Kada su ih nasamarili, iskoristili, ponizili i ostavili bez tri plate i još više neisplaćenih mjeseci doprinosa, radnice su odjednom postale nefotogenične – niko ne želi da se fotografiše s njima, a kamoli da im pomogne da riješe svoj problem. Sve to uz opravdanje da je u pitanju privatna firma.
U jednoj poželjnoj državnoj firmi čistačice su se nedavno pobunile i zatražile da im prekovremeni rad bude plaćen, na šta im je jedan trebinjski odbornik rekao – ako vam se ne sviđa ovdje, idite slobodno u Dubrovnik!
U jednoj je zemlji najbolje o ovome ćutati i čuvati ono što imaš, jer najgore je ništa.
Paralelno, u istoj zemlji i drugom univerzumu valjda, knez hercegovački Rodoljub Drašković, pohvaliće se, ima najbolje radnike na svijetu, jer se oni svjesno odriču dijela svoje zarade, jer im je, tobože, jasna njegova vizija. Ko ne bi želio radnike koji ne žele pare, već žele da je njihovom caru, Bogu, iliti knezu dobro. Da mu ne fali ni aviona, ni dvoraca, ni pjevačica, ni aplauza…
U istoj ovoj zemlji danas se ne obilježava Međunarodni dan dostojanstvenog rada, jer, kako to obilježiti? Kako išta obilježiti u društvu sve izraženijih nejednakosti koje bitiše po principu – ko ima daj mu još, ko nema njemu ni ne treba.
Simović: Upozoravali smo poslodavce da će ostati bez radnika
Da o dostojanstvu radnika u istočnoj Hercegovini, ni u cijeloj RS, nažalost, ne možemo govoriti smatra predsjednik Regionalnog sindikata istočne Hercegovine Dragan Simović.
Uz nekoliko izuzetaka kod poslodavaca koji pokazuju da poštuju rad i radnike, kaže Simović za „Direkt“, plata i uslovi u kojim radnici rade, nisu dostojanstveni.
„Oni koji imaju sreću da rade, rade za jadne plate. Neko misli da su dobre plate u javnim preduzećima, ali većina tih plata je na nekom srednjem nivou od kojih se apsolutno ne može živjeti. O privatnom sektoru da ne govorim. Ima tu pojedinaca poslodavaca, izuzetaka iz opšteg pravila u našem opštem beznađu. Drago mi je da je konačno došlo vrijeme kad neće radnik da radi za jadnu platu od koje ne može dostojanstveno da živi“,smatra Simović.
Odlazak radnika iz Dubrovnika u zemlje EU otvorio je brojne mogućnosti za zaposlenje velikog broja ljudi iz Hercegovine u ovaj grad. Mnogi će reći da je radnicima vraćeno dostojanstvo, jer su, ako ništa, makar dostojno plaćeni. Plate su najmanje duplo veće, a radnici kažu da konačno znaju za šta rade.
Dok su se poslodavci godinama dičili onom „ako nećeš ti ima ko će“ radnici su ćutali. Sada su poslodavci u problemu – kako obaviti posao, a zadržati i status i luksuz. Zbog toga dovode radnu snagu iz Turske, pokušavaju i sa Romima, a prinuđeni su i da povećaju plate.
Simović navodi da je Sindikat posljednjih godina upozoravao poslodavce da će, zbog njihovog odnosa prema radnicima, doći trenutak kada neće imati radnika koji će stručno obavljati posao, no poslodavci za to nisu marili.
On navodi da radnici u istočnoj Hercegovini najviše pritužbi Sindikatu upućuju zbog nepoštovanja kolektivnih ugovora, smanjenja plata, nepodnošljivih uslova rada, nepoštovanja radnog vremena i slično.
Republička inspekcija rada je u prošloj i prvoj polovini ove godine utvrdila 184 nepravilnosti, nakon što su sproveli 882 kontrole na području istočne Hercegovine, potvrdili su „Direktu“. Od tog broja tek 52 kontrole su bile vanredne po prijavi.
U oblasti radnih odnosa nepravilnosti su se najčešće odnosile na obračun i rokove isplate plata i naknada plata, zaključivanje i primjenu ugovora o radu, otkaz ugovora o radu, te radno vrijeme. U oblasti zaštite na radu nepravilnosti su se najčešće odnosile na propuste u pogledu organizacije i sprovođenja mjera zaštite na radu, primjenu preventivnih mjera, te osposobljenost radnika za bezbjedan rad.
„U cilju otklanjanja utvrđenih propusta u radu subjektima kontrole izdato je 178 rješenja o otklanjanju nepravilnosti, dok je zbog počinjenih prekršaja izdato 16 prekršajnih naloga u vrijednosti od 32.350KM , a nadležnim sudovima podneseno je pet prekršajnih prijava“,kazali su nam u Republičkom inspektoratu.
Neobavezujući savjeti poslodavcima ne mogu zaštititi radnike
Rad na otvorenom nije precizno definisan zakonom o zaštiti na radu. Nisu propisani minimalni zahtjevi u pogledu uslova rada radnika na otvorenom u periodima visokih i niskih temperatura, a koji bi trebalo da zaštite radnike, pojasnili su u Inspektoratu. Takođe, nije propisano ni pri kojim bi klimatskim uslovima poslodavci trebalo da obustave radove, jer postoji opasnost po život i zdravlje radnika. Zaštita radnika je svedena na neobavezujuće savjete poslodavcima da o radnicima povedu malo više računa. No, u državi u kojoj ni zakon nije garant zaštite prava, a kamoli neobavezujući savjet inspekcije i ministarstva, deblji kraj mogu izvući samo radnici.
„Preporuka poslodavcima je da prilagode radni proces psihofizičkim mogućnostima zaposlenih, s obzirom na vremenske uslove. Poslodavac može organizovati rad u fazama, u jutarnjim i večernjim časovima i primjeniti niz organizacionih mjera kako ne bi došlo do obolijevanja zaposlenih, kao što su rotacija poslova, izbjegavanje rada u najtoplijem dijelu dana (od 11 do 15 sati), češće pauze uz obezbeđivanje velikih količina tečnosti, organizovanje rada u smjenama, uvođenje dodatne radne snage kod ekstremnih uslova i slično. Zakonom o radu definisana je mogućnost da se ako priroda i potrebe posla zahtjevaju, puno radno vrijeme na pojedinim radnim mjestima može preraspodjeliti, tako da u jednom dijelu godine bude duže, a u drugom dijelu srazmjerno kraće“, zaključili su u Inspektoratu RS.
Nikolija Bjelica – DIREKT PORTAL
Be the first to comment