Postoji jedna dimenzija nepoznata čovjeku. Prostor između svjetlosti i sjenke, između nauke i praznovjerja. To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije, Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Pklatovi imaju oči i uši i noge i ruke i ledeni dah. Samo im je dodir potpuno mek, a korak previše lak.
Zauzeli su cijeli naš grad i počeli sebi ljude zvat’. Nisi više znao ‘ko je čovjek, a ‘ko je Pklat.
Ubrzo su ušli u svaki naš dom i ljudima spustili zavjese,
svak je mogao da vidi samo unutra, a niko nije gledao napolje.
Na ulice su pustili bijele medvjede, čija je dlaka sjajna.
Došli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna.
Između nas, draga, ne postoji ništa, otkako su na naša vrata kucali.
Ne čujemo vrisak komšinice, niti smo plin osjetili.
Prazne su čaše, puna pepeljara, nestaje boje,
srce kuca sporo tika-ta-tak
Nema više poljupca, ni svađe, ni šamara.
Tvoga tijela draga ja se više ne sjećam.
Iskači kroz prozor, mala, i bježimo odavde.
U dvorište i park, pa sve do kraja ulice.
Ja ću na drugu stranu, da im trag zametnem.
Ti čekaj na kraju grada, neka auto bude upaljen.
Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti,
Mi samo želimo da mislite kao mi.
Zabranjeno Pušenje – Pklatovi (1989.) – VIDEO
Be the first to comment