U Švajcarskoj djecu šalju da dane provode u šumi, gacaju po blatu…

Zašto Švajcarci, koji su mnogo bogatiji od nas i mogu da dižu vrtiće sa pet zvjezdica, svoju djecu šalju da dane provode u šumi, gacaju po blatu i snijegu do koljena i koriste poljski toalet?

Mi sanjamo o tome da nam vrtići postanu konforniji, moderniji i bezbjedniji. Koliko god novca može da se izdvoji, troši se na mijenjanje dotrajalih prozora, renoviranje kupatila, nov mobilijar… Naravno da nismo zadovoljni, jer djeca, razumije se, nikada ne mogu biti previše ušuškana i bezbijedna…

Ili mogu? Jer, zašto onda oni koji imaju mnogo više od nas i mogu da podižu vrtiće sa pet zvjezdica, svoju djecu šalju da dane provode u šumi, gacaju po blatu do koljena i koriste poljski wc?

U ovom vrtiću djeca provode čitav dan u toku svih godišnjih doba – po suncu, kiši, snijegu, vjetru… I ne, ovo nije neki ekperimentalni privatni vrtić za djecu hipstera koji drže drugi hipsteri. Ovo je DRŽAVNI vrtić.

Djeca u ovom vrtiću slobodno gacaju po potoku, pentraju se po drveću, vise sa lijana, koriste noževe, čekiće, testere, lože vatru, kuvaju…

Poslije pjevanja pjesmica, pričanja priča i ručka, djeca slobodno lutaju šumom i igraju se. “Obično znam gdje su mada ih ne vidim baš uvijek”, priča njihova vaspitačica.

Zabavišta na otvorenom sve su rasprostranjenija u Evropi i Japanu.

U Njemačkoj postoji čak 1500 ovakvih vrtića. Djeca u njima provode djetinjstvo napolju, istražujući, krećući se, učeći ono što ih je evolucija programirala da uče – kako da se snalaze u okruženju, kako da se uklope u društvo vršnjaka i kako da sama sebi osmisle igru.

“Istraživanja su vrlo jasna – djeca uče vještine na otvorenom, ne mogu ih naučiti unutra”, priča direktorka Gesel instituta za razvoj djeteta u Nju Hejvenu.

Ako se pitate kako je moguće djeci da izdrže napolju po cio dan po svim vremenskim uslovima, čujte švajcarsku filozofiju: ne postoji loše vrijeme već samo loša odjeća. Jednostavno – priroda djecu tjera da se uhvate u koštac sa problemima i nauče kako da ih rješavaju. Ako ti je hladno – više se kreći, zapali vatru. Snađi se! Ako se opečeš, naučićeš da je vatra opasna i da treba da paziš.

Vrtić je zapravo obor od pruća natkriljen ceradom.

Naravno da ne ide sve kao podmazano. Roditelji jedne devojčice pričaju kako se prvih dana u vrtiću prilično gadno posjekla nožem. Međutim, naučila je lekciju i postala ekspert, ponosno ističe njena mama. Iako u ovakvim vrtićima djeca rade sve ono zbog čega se roditelji obično hvataju za glavu, stopa povreda je zapanjujuće niska.

Jedna mama opisuje nevjerovatnu transformaciju svoje ćerke nakon polaska u ovaj vrtić. Njena “princeza” bila je opsjednuta materijalnim stvarima, garderobom, stalno tražila da je zabavljaju. Sada, ona je ponosna vlasnica kolekcije štapova i šišarki.

Vrtić u Švajcarskoj

Pedijatar priča kako djeca koja idu u vrtić na otvorenom nikada ne dolaze kod njega sa problemom deficita pažnje (ADHD) za razliku od djece iz standardnih vrtića. I mnogo se rjeđe razboljevaju.

Ute Šulte Esterman, predsjednica njemačke Federacije prirodnih i šumskih vrtića kaže da na osnovu njihovog 20-godišnjeg iskustva mogu da zaključe da u ovakvim vrtićima ima znatno manje povreda, a da se djeca brzo očeliče, pa rjeđe oboljevaju od prehlada i gripa. Mnogo manje ima i vaški. Jedino češće zarade lajmsku bolest zbog krpelja, ali, kako kaže, korist za mentalni i fizički razvoj je mnogo veća od ovih rizika.

Ne mogu, a da se odmah ne sjetim kupus-salate. Stalno podsjećam djecu da se ona ne jede rukama – u vrtiću tako navikli zato što je viljuška strogo zabranjena. Mnogo je, brate, opasna. Kao i ljuljaške. Njih prebace preko prečke da djeca ne mogu da ih dohvate i upuste se u opasnu aktivnost ljuljanja. A onda se sjetim i nekih roditeljskih sastanaka na kojima su mame i tate, nezadovoljne „bezbjednosnim nivoom“, predlagale da se sve ivice na igralištu presvuku suđerom. Da njihova zlata nikad ni modricu ne bi mogla slučajno da zarade.

Razumijem vaspitače i donosioce propisa što tome popuštaju – pritisak roditelja i medija je ogroman. Ali rekoh, vrijedi ih podsjetiti da ne mora tako. Eto, neki ljudi isto tako odgovorni, stručni i ažurni, pa ne puštaju djecu da izrastu u bolešljive nesposobnjakoviće zato što su “takva vremena”. Baš ih briga što ima i roditelja kojima se ne sviđa što su djeca na kiši i suncu, što idu u poljski wc i mlataraju sjekirčetom – oni imaju rezultate da pokažu i argumente da dokažu da baš u takvim uslovima – djeca cvetaju.

Piše: Jovana Papan

Djetinjarije

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.