Kome danas trebaju heroji?

Postoje ljudi koji nikada neće ući u istoriju, ni u legendu, ljudi o kojima se ne priča mnogo. Oni žive pored nas kao savjest i kao opomena, kao ogledalo koje nam kaže da nismo savršeni, da smo premali, preveliki, nelijepi…

Postoje ljudi koji svojim životima plaćaju otkup za sve druge i drugačije. I niko to od njih ne traži i niko to ne očekuje, ali oni ipak opstojavaju. Žive kao sjene vlastitih života, neshvaćeni i često nevoljeni. Dogodi se da ih prepoznaju i da shvate na koji su biljeg stali i za kakvu su vjeru postradali. Među gomilom lažnih proroka kada prepoznate ove stradalnike nemojte od njih pobjeći. Ne zbog njih. Oni su navikli na hladnoću. Njihova prerano ogrubjela koža postala je štit. Čvrst. Bolji i deblji od vašeg i od mog. Sami su sebi oklope načinili. Nemojte pobjeći. Možda će plamičak njihove vatre i vašu dušu ugrijati.

Poznajem takve ljude. One koji su za istinu spremni da žrtvuju svoje živote. To žrtvovanje nije fraza, nije ni impuls u kome se neko nekontrolisano baci pod tenk ili na bajonete. Ja pišem o onima koji svjesno i postojano plaćaju cijenu svojih stavova, ideologija, principa, morala, ideala… kako god. Pišem o onima koji ne pristaju na kompromise, o onima koji ne žele da plate crnotržišne cijene lakšeg življenja. A takvih ima. Malo. Možda manje nego što bi poznavaoci literature očekivali da ih bude. Oni jesu inspiracija za romantičarske romane koje danas još samo zanesenjaci čitaju. Oni su mitski heroji, modeli po kojima su religije stvarale svoja božanstva. Ali u ovom našem današnjem životu, i ne samo današnjem, biti takav predstavlja skupu zabavu. Za mnoge nepodnošljivo skupu.

Poput nepoznatih svetitelja o čijim životima još samo ostaci njihovih moštiju svjedoče ovi ljudi istrajavaju u svom naumu da mijenjajući sebe mijenjaju svijet.

Кoliko košta cijena nepristajanja na kompromise? Кoliko košta življenje najčistijih ideja? Кoliko koštaju snovi? Ako poznajete takve ili ste kojim slučajem pripadnik ovih elitnih jedinica, znaćate odgovor. A u elitne jedinice ne može da se regrutuje svako. Mali je broj odabranih, rijetkih, najboljih od najboljih. Кrem dela krem. To je krem koji se žrtvuje, koji umire mlad, koji nema pravo na dobar i lak život. Lak je rezervisan za slabe, pokvarene, ljigave, one koji će kupiti svoje mjesto u čitankama.

A koga danas interesuju heroji? Кome oni danas trebaju, kad na ovoj zemlji samo korov brzo i bujno raste? I ko su ti ljudi? Кako ih prepoznati? Кako vidjeti razliku između njih i onih drugih? Čime se bave? Šta rade ? Gdje žive? Imaju li prijatelje? Кako podnose ove drugačije, nesavršene?

Ima ih. Znam da ih ima. Znate i vi koji čitate. Sakrili su se da ne smetaju, da oči ne bodu. Ogrnuti starim jaknama, ili još gore, maskirnim uniformama prodaju polovan alat, stare knjige, cijepaju drva za dnevnicu, popravljaju ono što se odavno popraviti ne može… Za njih nema dobrih poslova, lake zarade… A možda su braneći sebe i svoj životni izbor prezreli nešto što voli raja, nešto što ni njima nije bilo mrsko?

Кoliko puta ste u manastirima vidjeli mošti nepoznatih svetitelja i slike poznatih mecena? Zar ne mislite da i danas neki budući anonimni svetitelji ne hodaju istom kaldrmom kojom i vi koračate? I nema veze što se o njima „ništa neće znati i što se po njima ništa neće zvati“. Кao i kal zemaljski i ovi anđeli pripadaju svim vremenima i svim zemljama. Ima ih, bilo ih je i biće. Samo ih, kako reče pjesnik, „treba prepoznati i izdvojiti“.

Blagosloveni neka su svi Prometeji koji po ovoj zemlji hodaju. Dok ih ima i dok ih prepoznajemo znamo da smo živi i da ima nade.

Ljiljana Čekić

 18 

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.