Otvoreno pismo opoziciji u Republici Srpskoj

S obzirom da niko ne može sa potpunom sigurnošću garantovati da će se izbori u BiH uopšte održati, a ako se oni i dogode to svakako neće biti u demokratskoj atmosferi, političkom nadmetanju argumenata i ideja, već u najprljavijem politikantskom svinjcu, gdje nema nikakvih pravila i ništa ljudsko ne važi, neumjesno mi je komentarisati vaše izglede da dođete na vlast. Međutim, sa priličnom sigurnošću mogu vam poručiti da prethodnih godina niste zaslužili da u oktobru slavite izbornu pobjedu!

Ne samo zbog toga što formalno niste ni bili opozicija, jer ste čitav mandat gazdovali na nivou BiH, a do posljednjeg izbornog debakla i u brojnim opštinama, već što istinska opozicija niste bili ni suštinski. Tokom decenije i kusur niste znali ili niste htjeli da odredite, afirmišete i ustoličite upečatljiv ideološki profil, vrijednosni temelj, da dokažete političku i moralnu kompetenciju, identitetsku vitalnost i stvaralačku kritiku. Niste ponudili uvjerljiv program i strategiju, razložan plan ekonomskog i kulturnog oporavka, novi koncept političke kulture. Niste nas uvjerili da ste prava alternativa, narodna uzdanica, snažan, inventivan i beskompromisan protivnik sadašnjem režimu! Budimo iskreni, niste imali i nemate ni sada onu neophodnu energiju, autoritet i entuzijazam da ustalasate masu, mobilišete javnost, artikulišete vapaje i nadanja vlastitog naroda, udahnete mu optimizam, osvojite povjerenja, da ne samo uzdrmate, već i konačno srušite vlast. Povremeno jeste dizali glas, ali je on uglavnom bio kratkodahan, jalov, isprazan. Više ste nervirali režim nego što ste ga ugrožavali, više se brukali nego prijetili. Češće ste se uzdali u gnjev birača nego u svoje sposobnosti. Neka vam ne bude izgovor to što su vas vrijeđali režimski kerovi i hijene, rovarili po vašim redovima, ali uglavnom se poigrali s vama. Podmetali vam zamke, otkidali najslabije karike, zavrtali uši. Ipak, opet ste imali nekoliko izglednih prilika i sve ih upropastili. Na sporim, povukli ste i ponešto pažnje vrijednih poteza, ali sporadično, nedovoljno.

Ima u vašim redovima sjajnih ljudi, vrhunskih stručnjaka, iskusnih političara, poštenih domaćina, pristojne omladine, a kako se može primjetiti i sve više novih, veoma obrazovanih, smjernih i odlučnih mladih ljudi koji ne samo da zaslužuju šansu, već nastupaju kao generacija u čijim rukama će se vrlo izvjesno jednom naći sudbina Republike Srpske, ako preživi do tada. Ipak, mene lično, a vjerujem i mnoge meni slične, niste uvjerili da među vama nema još spavača i preletača, a pogotovo da ne postoji cijena za koju biste sutra pravili đavolske paktove i gradili trule kompromise sa nekim koalicionim partnerima iz aktuelne vlasti, da u slučaju izborne pobjede ne biste dijelili plijen, uhljebljivali svoje članstvo, nagrađivali se međusobno. Znam da ćete reći kako ste se ratosiljali onih koji su vas iznevjerili i kompromitovali, da su vas napustili i uz režim se skućili razni tipovi koji su vam do tada bili uzdanice i perjanice. Međutim, znam i da se među vas uvuklo tipova koji su nas žestoko ojadili, koji su se o zakone, javni interes i svoj narod odveć ogriješili, a eto vas saleću i vrijebaju priliku da sve ponove, jer pod društevim promjenama podrazumijevaju samo zamjenu svoje sa pozicijom zlopoznatih nam parazita i krvopija. Mogao bih ovako u nedogled da nižem primjedbe na ono šta ste sve i šta niste uradili, a zbog čega sam vas često prozivao da ste korisni koliko i muške sise, aparati sa kondomima u staračkim domovima, znak zabrane pušenja u seoskoj kafani, buljuk savjetnika po raznim kabinetima, programski savjet javnog servisa.

Ali plašim se da je ovo sada taj dramatični, sudbonosni čas kada moramo u drugi plan da stavimo sve ono što je do juče bilo, podvučemo crtu i pogledamo istini u oči! A ona je zastrašujuća! Naš narod dotakao je samo dno svoje istorijske egzistencije, svog kolektivnog bića. Dovlačili su ga dotle dugo, usput je desetkovan, ponižavan, pljačkan, premlaćivan, gažen, varan. Ne može ovaj raspojasani primitivizam i kičeraj koji štrči sa svih strana u nedogled da prikriva kolektivnu potištenost, ozlojađenost, jezivo odsustvo perspektive, strah od pogleda u sutra. Bez samopouzdanja i samopoštovanja. Arlaukanja ispod šatora, sa tv ekrana i iz skupštinskih sala ne mogu više da nadglasaju plač roditelja koji ispraćaju djecu, porodica i komšija koji se zauvijek rastaju, pucanja kičmi i karaktera očajnika koji trpe nepravdu, podmazuju konkurse za radna mjesta ali i za liječenja i operacije, koji strijepe od otkaza ali i batina i ubistava. Sve oko nas je lažno. Lažna elita, lažni patriotizam, lažna pobratimstva, lažna neprijateljstva, lažni mir, lažna stvarnost.

U takvoj atmosferi odgovorni, da ne kažem prisebni ljudi dobro odvažu ulaze li u politiku da bi mijenjali, popravljali, spašavali i liječili društvo koje je toliko bolesno da je hitna operacija previše rizična, a za terapijske tretmane nema dovoljno vremena. Iole razumni, da ne kažem emotivni ljudi stresli bi se pred užasom koji čeka neku buduću vlast. Samo bi kratkovidi i pokvareni, da ne kažem apsolutni idioti i dalje vidjeli pred sobom privilegije, komfor, resurse, vijagru za lični ili partijski naskok na pozicije koje danas obnašaju bahate režimlije. Nema više nikada i nikome takvog razvrata, raskalašenosti, samovolje! Ovaj narod više ne bi mogao preživjeti još jednu prevaru, laž, pljačku, javašluk, nijedan novi udarac, uvredu, poniženje, odlazak. Sada kada je dotakao dno, kada mu je došlo do guše, izgleda da je konačno shvatio sve. Ili će nestati ili će prestati sve ovo da trpi i preuzme sudbinu u svoje ruke. On jednostavno traži radikalan rez, revolucionaran obrt. A to je, kako nas istorijsko iskustvo opominje, vrlo, vrlo opasna avantura!

Zato sada imate samo jedan izbor pred sobom. Metak ili prst na sopstveno čelo! Ili ćete izvršiti političko samoubisto ili se iz temelja promijeniti, razbuditi, ustati, prevazići sebe, podići zastavu ideja, načelnosti, karaktera. Ili se definitivno povucite iz politike i bježite mu s očiju!

Pitate se da li je moguće pobjediti na izborima bez masnih obećanja, sočnih psovki, niskih udaraca, laskanja svjetini, poziranja i srozavanja? Mislite li da je to politička borba u kojoj biste bili ravnopravni? Da je to biračima potrebno? Da su baš toliko nedokazni, tupavi, zaboravni? Da takva pobjeda ne bi bila poraz? Znate li šta bi vam se desilo da u slučaju vaše pobjede mase u vama prepoznaju način vladanja jedva odbačenog režima? Da li biste pristali da preuzmete krivicu i za njih? Kako ćete obnoviti povjerenje koje se dugo i teško stiče, a tako lako gubi? Razmišljate li zaista hoćete li zajednici moći da vratite sve što je opljačkano? Znate li šta ćete i kako sa ovolikim leziljebovićima, rođacima i švalerkama razmnoženim po institucijama, šta sa moćnim siledžijama i ubicama spremnim na sve da sačuvaju svoj svijet? Kako ćete ukrotiti i izliječiti agresiju, mržnju, primitivizam koji je toliko omasovljen? Kako se nositi sa istim tim osobinama drugih naroda okrenutim prema nama i sebi samima, kako sa komšilukom, antagonizovanim okruženjem iz kojeg pogled ka Republici Srpskoj nije baš ispunjen priznanjem, razumijevanjem, poštovanjem, gdje je sve natopljeno vječnim konfliktnim potencijalom?

Jeste li spremni da služite svom narodu, a opet da imate djelotvornu moć nad njegovim manama i vrlinama, da ga stalno slušate ali da razmišljate deceniju ispred u njegovom interesu, da ga predvodite ne okrećući mu leđa? Jeste li spremni da se pomirite da je prošlo vrijeme vođa, gazda, baja, raspjevanih milijardera u zemlji sirotinje, sirotinjskih duhova i umova na najvišim funkcijama? Da su politička odgovornost, socijalna pravda, pravna sigurnost, moralna disciplina u organizovanju života nacije i slobodno kritičko javno mnjenje ogledalo pravog patriotizma, nagrada i kazna svake buduće bivše vlasti!

Ako ponovo izgubite, krivica će biti vaša, ali narod će da se osjeti poraženim! Ako kojim slučajem pobjedite u oktobru, to će biti pobjeda narodnog ogorčenja! Nemojte to da zaboravite!

Prof. dr Đorđe Vuković

 86 

1 Komentar

  1. Dragi profesore to su propalice kao i ovi na vlasti u RS u.Oni na nivou BiH upravljaju budžetom od milijardu KM.Imaju policiju (SIPA Granična Osa) pod kontrolom i baš ništa ne uradiše. Moj izbor nema me na glasačkom mjestu.
    Niša urbanog u ovoj „opoziciji “ nema… Izbora nažalost neće ni biti… Jedni će ostati u RS u a drugi u Sarajevu …RS je defakto podjeljen u Brčkom.Ovakva RS istinski sve manje treba bilo kome.Ovi je kao brane ovi je kao izdaju u suštini partijski aparati moraju sisati budzetsku pipu bilo i BL bilo u Sarajevu.

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.