Sajam bilećkih proizvoda i stvaralaštva već pet godina okuplja veliki broj izlagača koji se svesrdno potrude da posjetiocima predstave i ponude ono najbolje što proizvode i stvaraju. Tako je bilo i ove godine. Šetajući sajmom, obilazeći izložbene prostore, moglo se vidjeti mnogo toga lijepog: od autohtonih hercegovačkih prehrambenih proizvoda do ručno vezenih i pletenih čarapa ali i ručno izrađenih kamenih skulptura. Kao i prethodnih godina, izložbeni prostor Dragiše Svorcana iz Korita kod Bileće, koji se bavi ručnom izradom kamenih i drvenih skulptura i predmeta bio je jedan od najposjećenijih i najljepše uređenih.
Da je to zaista tako, uvjerili smo se i sami jer smo iskoristili priliku da malo bolje zavirimo u njegov prostor i kratko porazgovaramo sa ovim umjetnikom.
Za „Moju Hercegovinu“ Dragiša kaže da je počeo da se bavi ručnim radom od rane mladosti, kada je krenuo sa izradom sitnog alata od drveta koji je bio potreban seoskom domaćinstvu u to vrijeme, a danas je sve više potisnut savremenim mašinama i tehnologijom. Kako kaže, sklonost ka ovoj vrsti umjetnosti u njegovom slučaju ima korijene u genetici, ali smatra da je za konačan proizvod ipak ključna velika volja, rad i trud.
Kako nam priča, završio je višu mašinsku školu i jedno vrijeme radio kao bravar na bilećkoj „Kovnici“, ali nakon rata shvatio je da je njegova struka degradirana i odlučio je da se vrati na selo, gdje se između ostalog, isključivo iz hobija i ličnog zadovoljstva, bavi ručnom obradom hercegovačkog kamena.
“Vratio sam se na selo i bavim se prije svega malo poljoprivredom, malo stočarstvom, a usput se uvijek radi nešto od zanata. Radi se kamen, radi se metal, drvo, sve ono što drugi neće. Nisam prisutan na tržištu, ja se ne bavim bilo kakvom konkurencijom i pokušavam da uradim nešto u smislu eksponata”, govori Svorcan za naš magazin.
Ono što je specifično je i to da Dragiša pronalazi interesantne prirodne oblike od kamena ili drveta, koje potom ručno oblikuje, iz čega nastaju interesantne figure. Kako kaže, nikakvih posebnih uslova za rad nema, a korićki kamen, koji mu je glavni instrument, je izuzetno zahtjevan za oblikovanje.
“Ja to radim iz ljubavi, ima različitih detalja. Inspiracija se javlja na razne načine. Negdje vidim neki detalj, podsjeti me na nešto, negdje nađem parče drveta pa me i to asocira i tako nastane neki interesantan oblik. Ništa ne radim serijski, odradi se poneki komad po narudžbi. Nemam nekih posebnih uslova za rad. Većina toga što se tiče kamena odradi se na goloj podini i to u ljetnom periodu. Ovo je kamen iz Korita, a on je mnogo ljut, težak za obradu, ali ja koristim one materijale koji su u mom najbližem okruženju. Sve ručno obrađujem, nema nikakve industrijske i mašinske obrade”, pojašnjava Svorcan.
Pored kamenih i drvenih figura, Dragiša Svorcan se bavi i izradom gusala, štapova koje ispisuje interesantnim porukama, a zanima se i fotografijom i slikarstvom.
Dragiša ističe da je većina fotografija koje pronalazi i na osnovu njih pravi crteže ili ih postavlja u originalnom obliku, povezana sa Koritima i njihovom istorijom, a njemu je naročito drago da može na ovaj način da oživi neka prošla vremena i sačuva ih od zaborava.
Uz želju da se i sljedeće godine vidimo na bilećkom sajmu, oprostili smo se od ovog svestranog umjetnika, a fotografije koje smo zabilježili dovoljno govore o njegovom radu.
Milena Koprivica – Moja Hercegovina
Ostavi komentar