Momir Stanković, programer iz Trebinja: Do dobrog posla preko granice

Iako je sektor informacionih tehnologija jedan od vodećih u svijetu i privredna grana koja se trenutno najbrže razvija i koja investicije vraća u najbržem mogućem roku, Trebinje nije pogodno tle za programere. To je pokazatelj gdje je ovaj grad na ljestvici razvoja, pa su programeri koji žele da se ozbiljno bave ovim poslom prinuđeni da svoju šansu traže negdje drugo. Jedan od njih je i Trebinjac Momir Stanković koji je, i pored želje da živi i radi u svom gradu, ostvarenje ličnog poslovnog sna našao u Dubrovniku.

Booking.com

Momira za Trebinje vežu porodica i prijatelji. Stoga je, kada je prije nekoliko godina magistrirao računarstvo i informatiku u Banjaluci, odlučio da se vrati ovdje. Međutim, poslovne prilike u Trebinju nisu mu ostavile mnogo prostora za optimizam.

– Ovdje je za programere slaba perspektiva, jer je malo kompanija koje se time bave. Većina mojih kolega se nije ni vratila u Trebinje, jer ne vide budućnost ovdje. Dosta njih je ostalo u Banjaluci i Beogradu, jer svi veći centri imaju veliku potražnju za programerima. Nedavno sam čitao podatak da je u Beogradu trenutno 350 otvorenih konkursa za programere. Trebinje je mala sredina i nije nam jednostavno da nađemo posao, s tim što uvijek postoji mogućnost frilensinga, gdje možete raditi od kuće za neke inostrane firme – priča Momir za „Direkt“.

U jednoj takvoj firmi svoju šansu potražio je i Momir. No, iako rad od kuće sa strane djeluje kao prednost, pokazalo se da ima više mana.

– Lijepo je raditi od kuće, ali niste prijavljeni i niste baš sigurni da ćete svaki mjesec imati posao. Za tu inostranu firmu radio sam dvije godine i stekao sam određeno iskustvo, što je dobro, ali ja sam želio više od toga. Želio sam da budem prijavljen, da imam veću platu i sigurnost, te da radim u firmi koja ima veoma iskusne programere i okruženje koje će mi omogućiti da napredujem – ističe Momir.

Stoga je odlučio da napusti firmu za koju je radio u Trebinju, a u međuvremenu je pokušao da konkuriše za posao u javnom sektoru. Međutim, kako kaže, konkursi su uvijek bili namješteni po političkoj liniji i unaprijed se znalo ko će dobiti posao.

– Nakon svega, uvidio sam da od čekanja da se nešto promijeni nema ništa. Istraživao sam po internetu i našao dva oglasa za posao u Dubrovniku, pošto imam hrvatsko državljanstvo. Konkurisao sam na dva posla i za oba dobio pozitivan odgovor – priča Momir.

Kao što i biva u razvijenim gradovima, gdje su firmama potrebni stručni i vrijedni ljudi, Momirov put do posla u Dubrovniku bio je veoma jednostavan. Došao je na razgovor, dobio testni projekat i rok da ga završi. Ispunio je traženo i odmah dobio poziv da se u ponedjeljak javi na posao.

– Dolje je drugačija situacija u odnosu na Trebinje. Turizam je na velikom nivou, pa samim tim postoji potreba za automatizacijom određenih procesa u ovom sektoru. Firma za koju radim je posrednik između ljudi koji iznajmljuju smještaj i onih koji ga traže. Posla ima dosta, firma je u uzlaznoj putanji. Radim u okruženju gdje su mladi ljudi u većini, gdje je atmosfera opuštena, ali se svi radni zadaci izvršavaju. To je firma kakvu sam priželjkivao – zadovoljno kaže Momir.

Trebinje je loša sredina za sve poslove

Prema Momirovim riječima, da bi mladi programeri u Trebinju, ali i drugim manje razvijenim sredinama, imali priliku da pokrenu sopstveni biznis u IT sektoru, potrebna im je institucionalna podrška.

– Kao prvo, Vlada RS bi trebala da da određene podsticaje programerima, da bi imali način da pokrenu posao, jer sami ne mogu. Kao drugo, poželjno je da država nađe način da privuče strance da otvaraju IT firme ovdje – ističe Momir.

Međutim, Momir smatra da su poslovne prilike u Trebinju loše za ljude svih zanimanja.

Često čujem priču da ima posla, ali da ljudi neće da rade. To je smiješno, jer ko je išao na fakultet, ne može se zadovoljiti sa platom od 400 ili 500 maraka. Ako može, postavlja se pitanje zašto si ulagao vrijeme i novac u školovanje. Sasvim je logično da ljudi traže neki bolji život. Ne bih ni ja nikada želio da odem odavde da imam iole pristojne uslove za život, prvenstveno platu u skladu sa onim što radim – iskren je Momir.

Stoga, kaže, nikako ne podržava to što mladi ljudi čekaju da se samo od sebe nešto promijeni na bolje.

– Ako ovdje nemaš priliku, potraži je negdje drugo. Mene je u Dubrovniku oduševilo to što su ljudi kolegijalni, što hoće da pomognu i što su moje radne kolege ljudi bez sujete. Oni funkcionišu zdravom logikom da će, ako mi pripomognu u datom trenutku, jer sam nov u njihovom timu, oni sutra dobiti nekog ko je u stanju da završava sve zadatke i da će njihova firma, samim tim, imati beneficije. Radno vrijeme mi je osam sati, pet dana u sedmici, a prekovremeni rad je dodatno plaćen ukoliko ga ima. Posao ne nosim kući, sve završavam u kancelariji – priča Momir za naš portal.

Budući da nije mogao da dobije posao kojim bi bio zadovoljan, u Trebinju se, kaže, osjećao kao građanin drugog reda. Sve se svelo na to da naši stručnjaci iz raznih oblasti odlaze u druge zemlje, što će, smatra, dovesti do velikog gubitka za našu zemlju koju sutra neće imati ko da vodi. Ostaće, kako kaže, samo partijski zaposleni kadrovi, što vodi dubiozi.

– U Dubrovniku sam, pak, došao do posla bez ikakvih štela. Predstavio sam se svojim znanjem i svojim kvalifikacijama, i dobio posao. To funkcioniše veoma jednostavno: dođeš na razgovor, dobiješ testni projekat, ukoliko zadovoljiš kriterijume dobio si posao i to je to. Tako bi moglo biti i kod nas – ističe Momir.

Na novom poslu, kako kaže, osjeća se zadovoljno, pa razmišlja i o preseljenju u Dubrovnik.

– Mislim da je ovo firma u kojoj mogu da napredujem i da vidim sebe tu i u nekoj daljoj budućnosti, što ovdje nisam mogao – zaključuje Momir za Direkt.

„Mnogi misle da je u programiranju brza zarada i da je to posao koji je plaćen bolje nego mnoga zanimanja danas, ali ako to ne volite da radite i nemate afiniteta za to, onda je to uzaludan pokušaj. Moraš biti usredsređen na to, neprestano pratiti tehnologije, moraš da se razvijaš, da učis nove stvari, jer samo tako možeš opstati u ovom poslu koji ima jaku konkurenciju“, objašnjava Momir.

Izvor: Jelena Denda Borjan / Direkt

1 Komentar

  1. Sreća tvoja pa je Božo uspio napraviti samo starije i ljepše Trebinje a Dubrovnik nije uspio pa sad imaš đe raditi za razliku od većine trebinjaca

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.