Muzički svijet Darka Rundeka

Darko Rundek, prodorno plavih očiju i uvijek sa cigaretom, već skoro četrdeset godina svira gitaru, nosi šal od svile i sa njim svoju slobodu koja vijori. Živi na selu jer tamo ima mira, prati radničku klasu u raj i slavi anarhiju. On je umjetnik koga nikada nećete vidjeti u reklamama, jer je još od najranije mladosti hrabar, nepotkupljiv i uvijek svoj.

Riječ je o muzičaru koga ste mogli vidjeti i u pozorištu i na filmu, u velikim arenama i u malim andergraund kafićima, kao i na balama sijena sa gitarom i svojim malim bendom.

Početak karijere

Svoju muzičku karijeru Rundek je počeo vrlo mlad, početkom osamdesetih, u Zagrebu, sa bendom pod nazivom Komuna. Čim su se pojavili vidjelo se da je to nešto novo, drugačije, i muzički i scenski. Mladi Rundek koji je šminkao lice bijelom bojom i nosio plavi kombinezon, bio je kao anđeo koji se spustio u neki mračni haustor da proriče budućnost upirući prstom i urezujući svoje riječi prodornim plavim očima.

Iza njega sjedim sam u kutu / I kuckam malim čekićem po zidu

Jedan od najoriginalnijih bendova zagrebačkog, ali i jugoslovenskog novog vala bio je Haustor. Saradnja Rundeka i basiste Sachera je bila neobična i često nadrealna kombinacija teatra i rokenrola. Treba spomenuti da je Rundek tada studirao režiju i da ga je pantomima veoma privlačila; iako je to umjetnost tišine, on je uspio savršeno da je ukombinuje sa muzikom.

Osamdesete

Godine 1981. izbacuju radijske hitove Pogled u bb i Moja prva ljubav. U prvom spotu vidimo Rundeka kao pantomimičara, među zgradama Novog Beograda, u plavom kombinezonu i sa bijelim licem – nema sumnje da se već tada isticao iz grupe rokera novog vala. Svojim provokativnim tekstom i izgledom radničke klase u pjesmi od nepuna dva minuta nesumnjivo je postao kamen u cipeli vladajućoj ideologiji.

Godine 1983. izbacuju pjesmu Radnička klasa odlazi u raj i, naravno, ona biva zabranjena. To je Rundekovu muziku podiglo na viši nivo i nesumnjivo su postali još poznatiji

Sljedeće godine pjesmu su objavili na albumu Treći svijet. Već tada, on je isklesao svoje lice (ili svoju masku), kako u muzici tako i na sceni, mimikom lica, pokretima tijela i oštrim proročkim pogledom i tekstom.

Neki maske koriste da se sakriju od drugih, neki da se sakriju od sebe, a neki, veoma rijetki, kao što je Rundek, koriste masku da bi sebi i drugima pokazali ko su. Kao što su to u Rundekovoj poeziji bili Korto Malteze, Šejn, Pišta itd…

Darko Rundek, izvor: Ванилица – Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=61380358

Svijetovi u zvucima Haustora

Haustor je bio veoma šaren i raskošan bend ne samo po svojim tekstovima nego i po zvuku. Njihovi albumi imali su egzotične prizvuke i egzotične svijetove koji se do tada u rokenrolu nisu mogli sresti.

Na albumima Treći svijet i Tajni grad, korišćeni su južnoafrički drveni duvački instrumenti kao što su zampona, kena i slično. Prije toga, u popularnoj muzici se to nije moglo čuti, niti su se takvi duvački instrumenti mogli čuti u rokenrolu.

Prvi album Haustor iz 1981. počinje proljećem. Možda je zbog početnog stiha: proljeće kad stigne, 23. ožujak – travanj, stolicu iznesem na verandu ili zbog njegove brzine, buntovnosti, čudnih vokala  i mladim Rundekom koji se pojavio iznenada, zaslijepljujuće, kao munja. U njegovim pjesmama cvjetaju čudni i egzotični cvjetovi.

Njihov Treći svijet objavljan 1984. je kao ljetnji, vreli dan. U njemu su zvuci avanture, zvuci puta prema dalekim ostrvima, prema nekoj snolikoj geografiji, zaboravljenim gradovima (Vavilonu). To je svijet na čijem nebu igraju zvijezde, gdje se u logorima igraju djeca dok žene čiste ribu. U tom svijetu biste vrlo vjerovatno sreli Korta Maltezea. Taj svijet je definitivno egzotičan, i ne može se naći na karti, ali se može osjetiti i može se o njemu snivati.

Sljedeći album, Bolero imao je hitove kao što su Ena, Šejn i Šal od svile i možemo reći da je to bio jedan komercijalan album, ali itekako dobar. Zbog stiha pogledaj, sve je bijelo, zima je, ali i zbog nekog hladnog prizvuka u Šalu od svile, TV man-u, Sejmenima i zbog leda u grudima može se reći da je to i dalje egzotičan ali zimski album.

Po logici stvari, album Tajni grad bi bio jesenji. U njemu mirno teku ulice, hoda se među drvećem u jesen i sve se povlači u neku sijenku i tajnovitost poslije komercijalnog prethodnog albuma. Jer se ta iznenadna komercijalnost sudarila sa njihovom potrebom da budu nezavisni. On je usporen, miran, a Rundek pronalazi sve veću hermetičnost poezije.

Taj dovitljivi mali čudak koji se pojavio osamdesetih godina na sceni stvorio je muziku koja zaslužuje poseban žanr i koju i dan-danas stvara i pronalazi. Nije ni čudo da su se prva dva albuma Haustora našla na listi najboljih ex-yu albuma svih vremena.

Apokalipso kao mali novi val

Imati dva jaka muzičara i autora u bendu, kao što su Rundek i Sacher je sjajno, ali ne može dugo da traje. Nakon raspada Haustora, Darko se povlači i početkom devedesetih odlazi u Pariz sa ženom i sinom.

Rundek u međuvremenu radi na radiju, njegovoj velikoj ljubavi, pored muzike i režije. Ali, 1995. se vraća na scenu, na Fiju briju festivalima, i zanimalo ga je šta on sam može da napravi izvan okvira Haustora.

Po Rundekovoj priči, u njegovoj glavi iskakali su rifovi i ideje za pjesme, i u jednom malom skučenom stančiću u Parizu, oko pola jedan, rodio se Apokalipso!

Album izlazi 1996. godine kao veliki povratak nekoga čije ime su svi znali iz benda Haustor, ali ovog puta solo Rundek, van granica Haustora koji ponovo oduševljava, baš kao i početkom osamdesetih – kada se on pojavi, nastaje novi val.

Na svom prvom nehaustorovskom albumu se opustio, više nije morao zvučati rokerski, bio je oslobođen i inspirisan. Na tom albumu više nije bilo potrebe za skrivanjem iza lažnih imena, trećim svijetovima, pantomimom i nema potrebe za rokenrolom. Ima ono što on najbolje zna i što mi najviše volimo kod njega – udarac u čelo, u srce, u dušu i gubljenje u muzici i riječima, makar na tri minuta.

Put u sumrak

Nastavio je svoj put nakon veoma prihvaćenog albuma Apokalipso, i daruje nam još jedan čudan, dalek i hladan svijet, koji liči na Rusiju i sibirske tajge.

Album U širokom svijetu (2000) je album pomalo nostalgičan, osvrće se za mladošću i ljetom, u doba kad je zima odavno mahnula ljetu. No, ipak, kao u Andrićevim djelima, posljednja pjesma albuma je ipak Vesela, i nastavlja dalje, jer zima ne znači kraj, već dolazak novog proljeća.

Na sljedećem albumu Ruke (2002) vodi nas na Kubu jer je tamo bogat koji ima vremena i dima. Na tom albumu nam poklanja pjesmu Makedo, sa predivnim orijentalnim zvucima i egzotičnim tekstom. Pjesma ne ulazi samo u uši već i u srce i stopala i tjera vas da razbijate čaše u kafani. Na tom albumu je došlo proljeće sa rege zvucima i talasima u Stojim i gledam se kako postojim.

Prvi put sarađuje sa Cargo orkestrom 2006. godine i objavljuje album malo dužeg naslova: Mhm A-Ha Oh Yeah Da-Da: Migration Stories and Love Songs. Album je pun različitih zvukova, različitih jezika, sa atmosferom dalekih krajeva svijeta. Baš kao što ga opisuje i naslov, djeluje kao da je stvaran za vrijeme putovanja, kopnom i morima, dok si daleko od svog zavičaja i bivaš stranac u nekim stranim svijetovima.

Na sljedećem albumu letimo Plavim avionom (2010) u svemir, među zvijezde, iznad gradova, laki i slobodni. Ovaj album nas vodi u stanje meditacije, dira mikrokosmos svih nas. U borbi sa silama, shvatamo da mi nešto značimo na ovom svijetu. Sanjamo da smo srećni, a u javi plešemo sa vilama.

Može se reći da je ovo spiritualno najljepši i najmagičniji Rundekov album, a to je tek početak.

Posljednji studijski album Mostovi (2015) nastavlja sa spiritualnošću i Rundek nas vodi prema samim počecima svemira i prema nekim novim svemirima, u Indiju i u velike gradove. Pokazao nam je veličanstven primjer njegove kosmogonije.

Prošle godine obilježio je objavljivanje svog prvog solo albuma Apokalipso, prekršten u reizdanju u ApoCalypso tako što je izbacio ploču i poklonio nam i nikad objavljen Haustorov album Dovitljivi mali čudaci.

Način na koji nas Rundek vodi u njegove svijetove, na različite lokacije u isto vrijeme, u stanju je da uradi samo pravi umjetnik kao što je on. Njegova muzika je višedimenzionalna, svjetska, šarena, sa različitim mirisima, ukusima i bojama. Pruža nam osjećaj ispunjenosti i ljepote.

Kultiviši se!

 

Leutar

Leutar

Tajni agenti NKVD-a
Leutar

Latest posts by Leutar (see all)

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena


*


Anti-SPAM Test *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.