Ima 32 godine, sedmoro djece i dom pun ljubavi

Marina Cvetković iz Leskovca je sebi i državi Srbiji podarila sedmoro djece, četiri djevojčice i tri dječaka. Ne žali se na svoj položaj iako porodica živi u iznajmljenom stanu, ali ne razumije žene koje ne rode najmanje troje djece.

„Prvo dete rodila sam sa nepunih 17 godina, ne znajući za strah od rađanja i obaveza. Slično je bilo i sa drugim i trećim, četvrtim. Kasnije mi se punila kuća po sopstevnoj želji“, priča Marina Cvetković iz Leskovca, majka sedmore djece, 4 djevojčice i tri dječaka.

Skoro svake druge godine u prosjeku po jedno dijete, sva zdrava i lijepa, vaspitana i dobri đaci, ona starija.

Tri djevojčice od 15, 14 i 11 godina, kao i sina Milana od 9 godina rodila je u vanbračnoj zajednici, a ćerku Nikolinu (3,5), Nikolu od 22 mjeseca i Bogdana od 7 mjeseci u braku sa Markom. Najstarije djevojčice posljednjih 6 godina žive sa ocem, a vikendom dolaze kod majke. Mi smo ih zatekli na okupu. Podstanarska kuća puna djece, više od tima za odbojku.

„Oduvek sam volela porodicu sa mnogo dece i san mi se ostvario. To je veliko bogatstvo. Zamislite, sedmoro mojih potomka uskoro će postati ljudi. Volela bih da ostarim pored njih, da gledam kako se udaju i žene, da čuvam njihovu decu“, ne krije Marina osmjeh sa usana i ljubav iz očiju.

Nije uvijek bilo lako, ali ona ne želi o tom dijelu života da priča.

„Jedno vreme sam bila sama sa četvoro dece. Koža mi se od posla skidala sa ruku, ali moja deca su morala da imaju sve što im je potrebno“.

Kasnije se udala za Marka, s kojim danas dijeli sve poslove u kući, pa i spremanje ručka, naravno, kada Marko nije na poslu. San o velikoj porodici su podijelili.

„Kada bi stambeni i finansijski uslovi bili bolji, išli bismo i na 4. i na peto dete, mada nam je i ovako kuća puna, posebno vikendom kome se radujemo. Ponekada ne razumem zašto nam opada natalitet, čega se to ljudi boje? Svako ko ima uslove ne sme da ostane ispod troje dece. Kuća bez dece je tužna kuća, život sa decom ima smisla, ali uzalud priča, dok se to ne oseti i doživi, ne može da se shvati“, priča Marko dok zagrijava mlijeko za bebu.

Sličnog je mišljenja i njegova supruga.

„Danas mladi misle da će izgubiti deo sebe ako rode, da će im se život drastično promeniti. Jeste, menja se u prvoj godini, kasnije sa detetom možete svuda, naravno ako imate novca, a taj novac je izgleda postao merilo svega i svačega, pa se često brakovi sklapaju zbog novca a ne zbog ljubavi ili se ne sklope zato što mladi i zaljubljeni nigde ne rade“, razmišlja naglas majka sedmoro djece.

Marina i Marko žive samo od njegove skromne plate i raduju su što će uskoro za četvoro najmlađe djece početi da primaju dječiji dodak.

„Kada se nađeš u takvoj situaciji onda moraš da budeš veliki stručnjak i da ekonomišeš sa novcem. Ja najpre gledam da mi deca budu nahranjena i čista, a za ostalo šta stigne. Kuvam svakodnevno čime se dodatno štedi, a i zdravo je. Ne gubimo nadu da će biti bolje jer smo oboje mladi i zdravi“, priča Marina.

Ipak, u pojedinim trenucima se pravi rezime.

„Gledano sa ove distance, ponekada se pitam kako sam izdržala, ponekada sebi kažem da se sa ovom pameti ne bih upustila u takvu avanturu, ali kada mi se pogled vrati na njih sedmoro, obuzme me neka toplina i sreća, pa onda budem veoma ponosna“, objašnjava majka sedmoro djece dok sjedimo u podstanarskim prostorijama u Leskovcu.

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.