Čega se MI plašimo? MI se plašimo siromaštva, bijede, bolesti, gubitka posla, banaka, političara, zavjera, masona, boga, popova, HAARP-ova, Amerikanaca, vakcina, droga, genetski modifikovane hrane, propuha, krpelja…
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Možda je bolje pitanje čega se MI ne plašimo? Recimo, ne plašimo se nerada, lijenčarenja, prejedanja, pijančenja, duvanskog dima, ogovaranja, psovki, uvreda, podmićivanja, ulizivanja, poltronstva…
A možda je još bolje pitanje kako se MI ponašamo kada smo uplašeni? MI ne pokazujemo otpor, naprotiv, savijamo se još više, ćutimo, sklanjamo se, patimo, psujemo u sebi, gutamo svoje strahove i čekamo da se problemi riješe sami od sebe.
Da li se MI sa pravom plašimo? Naravno da da, jer strahom se vrlo lako manipuliše. Ako su ljudi dovedeni u egzistencijalne probleme manipulacija je još lakša. Dok god ima neke rezerve od koje možemo živjeti, neka vrsta bunta je moguća, a u slučaju da se zna da postoji mogućnost da ćemo ostati bez ičega – pokornost je zagarantovana. Svakodnevno zastrašivanje dokazuje koliko smo bijedno i osiromašeno društvo i to ne od skoro, već godinama unazad. Manipulacija narodom, naročito onim neukim, vrlo lako se obavlja i izvrtanjem činjenica.
Ali, MI smo najstariji narod koji je imao Đokovića dok je ovaj bio broj 1 (i imaće ga opet ako bude broj 1) i boli nas uvo za sve navedeno!
Be the first to comment