136 biračkih mjesta, 35.000 glasova i jedan nevidljivi potpisnik

Ko je NN koji se potpisivao umjesto građana – i zašto je još slobodan?

Poništavanje glasanja na 136 biračkih mjesta u Republici Srpskoj nije politički incident. To je institucionalni alarm. Jer kada se izbori ponište na nekoliko mjesta – govori se o grešci. Kada se ponište na 136 mjesta u 17 izbornih jedinica – govori se o mehanizmu.
U igri je oko 35.000 glasova. Ali u igri je i nešto mnogo važnije: da li u ovoj zemlji postoji odgovornost za izbornu prevaru ili se ona završava birokratskim „ponavljanjem“?
Plastičan primjer koji niko ne želi da vidi
Zamislimo – zapravo, ne zamišljajmo, jer se to već desilo.

U biračkom spisku nalazi se desetine, stotine potpisa koji su grafološki identični. Ista kosina slova, isti pritisak ruke, isti potez. Nisu to potpisi braće blizanaca, niti ljudi koji su išli u istu školu pisanja. To su potpisi koje je, dokazivo, pisala ista osoba.

Drugim riječima: neko je potpisivao umjesto građana.

To više nije „nepravilnost“. To je krivično djelo falsifikovanja isprave.

I sad dolazimo do pitanja koje niko ne postavlja naglas.

Ko je taj NN koji se potpisivao? Jer, taj NN nije duh.

To je konkretan čovjek ili žena koji su:

• sjedili za biračkim stolom

• imali birački spisak pred sobom

• imali hemijsku olovku u ruci

• i imali osjećaj da imaju pravo da potpisuju tuđe ime

Otkud mu to pravo?

Ko mu je rekao da može?

Za koga je to radio?

Ako su potpisi vještačeni i dokazano pripadaju istoj ruci – zašto ta ruka još nije identifikovana?

Bez biračkog odbora – nema prevare

Važno je reći jasno:

Ovakva prevara ne može se desiti bez saradnje biračkog odbora.

Glasanje bez važećeg dokumenta, potpisivanje umjesto birača, „pomoć“ koja prelazi u preuzimanje identiteta – to nije propust, nego svjesna odluka.

I ne odluka jednog čovjeka, nego:

• predsjednika biračkog odbora

• članova odbora

• eventualno opštinske izborne komisije

Ako se to desilo na 136 mjesta, onda nije pitanje da li je neko koordinisao, nego ko.

CIK je uradio svoje. Sad je red na pravosuđe.

Centralna izborna komisija je poništila izbore. Tačka.

Ali CIK nema ni ovlaštenja ni zadatak da hapsi, ispituje i podiže optužnice.

To je posao:

Tužilaštva BiH, zbog obima i mogućeg organizovanog djelovanja

Republičkog javnog tužilaštva RS, za neposredne izvršioce

SIPA-e i MUP-a RS, po nalogu tužilaštava

Ako se tu stane – ako se sve svede na „ponovljeno glasanje“ – onda je poruka jasna:

izbornu krađu vrijedi pokušati, jer najgore što se može desiti jeste novi izborni dan.

Najopasnije pitanje

Ako je grafološki dokazano da je neko potpisivao umjesto birača, ako znamo da su glasovi ubacivani bez identifikacije, ako znamo da je obrazac ponavljan širom Republike Srpske, ko je odlučio da taj NN ostane NN?

Jer pravna država ne funkcioniše po principu:

„poništi i zaboravi“

nego:

utvrdi, imenuj, procesuiraj

Zaključak bez rukavica

Izbori se mogu ponoviti.

Potpisi u biračkom spisku ne nastaju sami.

Hemijska olovka ne glasa sama.

Ako ruka koja je potpisivala umjesto građana ostane anonimna – onda izborni problem prerasta u problem države.

A država koja ne želi da sazna ko joj krade izbore, polako se navikava da joj kradu sve ostalo.