Dodik uvodi Orvelovo Ministarstvo istine

Kada je Džordž Orvel pisao svoj čuveni roman 1984, zamišljao je svijet u kome vlast kontroliše sve – od misli pojedinca, preko jezika, pa do same prošlosti. Srce tog sistema bilo je Ministarstvo istine, institucija čiji je zadatak bio da stalno prepravlja i fabrikuje stvarnost, tako da Partija uvijek bude u pravu. U njemu su se stare novine uništavale, tekstovi prepisivali, fotografije retuširale, a ljudi koji su „nepoželjni“ – jednostavno brisali iz istorije.

Zašto je to važno danas? Zato što i u našem vremenu, ovdje i sada, imamo inicijativu koja podsjeća na Orvelovu viziju. Prema najnovijim izjavama, Milorad Dodik traži formiranje „odjeljenja za dezinformacije i laži“. Na prvi pogled, zvuči kao dobar potez – ko bi normalan bio protiv borbe sa lažnim vijestima? Ali iza takvih naziva često se krije opasna namjera: vlast dobija mogućnost da bude jedini arbitar istine.

Ko odlučuje šta je istina?

Ukoliko vlast kontroliše šta je „laž“, onda je svako kritičko mišljenje, svaka nezavisna vijest, svaka opoziciona izjava u riziku da bude proglašena dezinformacijom. To nije borba za istinu, to je borba za kontrolu.

U društvu u kojem politička moć postaje jedini sudija za informacije, gubi se sloboda medija, a građani ostaju bez prava da čuju drugu stranu.

Sličnosti sa Orvelovim svijetom

• Kao što je Ministarstvo istine prepisivalo istoriju, tako i novo „odjeljenje“ može da oblikuje sadašnjost.
• Kao što je Orvelova Partija tvrdila da je „rat – mir, sloboda – ropstvo, neznanje – moć“, tako i ovdje postoji opasnost da borba protiv „laži“ u praksi znači institucionalizaciju nove cenzure.
• Umjesto stvarne zaštite javnosti, dobijamo mehanizam za diskreditaciju opozicije i nezavisnih medija.

Zašto je ovo opasno?

Društvo u kome vlast propisuje šta je istina, a šta laž, korača u totalitarizam. Nije više važno šta se zaista dogodilo, nego šta je vlast rekla da se dogodilo.

To je upravo ono na šta nas je Orvel upozoravao – svijet u kome činjenice više ne postoje, već samo „zvanična istina“.

Zaključak

Dodikov prijedlog nije bezazlen. On predstavlja još jedan korak u pravcu gušenja medijskih sloboda i političkog pluralizma.

Umjesto da građani imaju pravo na više izvora informacija i mogućnost kritičkog razmišljanja, vlast želi da uvede svoj „filter istine“.

To nije put ka boljem društvu – to je put ka Orvelovoj 1984.