Bojan Milićević: „Progovori da vidim ko si!“

Cijelo popodne slušam Skupštinu Crne Gore, koja je pravi melem za uši ako govorimo o retorici. Ne ulazeći u političku suštinu i moral govornika, ne mogu da se otmem utisku koliko retorički dominiraju u odnosu na Skupštinu Republike Srpske. Nažalost. O jednoumlju i cirkusu Skupštine u Srbiji da ne govorim.

Piše: Bojan Milićević

Čak i ovi osvjedočeni neprijatelji iz DPS i reda liberalštine, muslimana, pa čak i Albanaca ostavljaju nevjerovatan utisak.
Ponavljam, ne ulazeći u suštinu izrečenog, zaista je uživanje slušati ovakvu pravilnost jezika.

Čak se i politički pokazuje nivo iznad nas jer je svakome dozvoljeno da se izražava bez prekidanja predsjednika Skupštine i ostalih rukovodilaca. I oduvijek je tako. Čak i kad je DPS bio na vlasti sa uživanjem sam slušao sjednice Skupštine. Svašta se pričalo, a ljudi nisu bili prekidani i nije sprovođena strogoća kao u NSRS nad nekim poslanicima.


A kod nas… Predsjednik, član predsjedništva, predsjednici partija (nažalost, svi Srbi) ne umiju da nauče trpne pridjeve, pa bjesomučno govore: „odneŠen“, „podneŠen“…

Da ne pričam o momentima kad londonski đak priča o školovanim, pa kaže „mi bi“. Treći osnovne u najmanju ruku.

A predsjednik jedne „opozicione“ partije je tek hit kad krene da jede vokale i čitave slogove: „iNdenttt“, „opziciiiija“, „moooslimani“… Pa onda ide mnoštvo izrečenih budalaština i grešaka u suštinskom smislu, a govori se o jako bitnoj nacionalnoj temi, tj. kulturno-istorijskom identitetu i važnosti srpske Bosne.

Razlika između Č i Ć je već postala opšte mjesto.

Posebno česta i jako ružna pojava jeste i često miješanje ekavice sa ijekavicom.

O mrtvilu i neenergičnosti u govoru da ne govorim. Neki, kad progovore, dobri su jedino za popodnevne dremke.

Šta tek reći za onu lažnu Crnogorku sa usiljenim „ođe“.

P.S. Ne bih da ispadam cjepidlaka i naravno da to nije suština ni politike (a života pogotovo), ali kada vidite da neko ko vodi državu (ili pretenduje na to), ne poznaje osnove srpskog jezika to mnogo govori o njima i ko su i šta su, a i koliko su spremni da uče i da napreduju kao ličnosti.

Paradoksalno je da su lektori suvišni i nezaposleni u društvu u kojem imamo takve javne nastupe. Kao da se progon pismenosti sprovodi na nivou zadatka.

Možda sam subjektivan, ali drago mi je da Hercegovina prednjači u pozitivnim primjerima i izgleda da je istina kada se kaže da su retorika i najčistiji jezik snaga srpske Hercegovine i naše Crne Gore.

Nije džaba ona: „Progovori da vidim ko si!“

Leutar.net

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.