MILICA GRUBAČIĆ: RAZGOVOR S BABOM

„Radila sam sve jednako kao i muž i svekar, đever. Kopala, plastila, muzla, ajvan namirivala, išla u drva, cijepala i rađala, dojila đecu, ručak pravila, kuću čistila.. sve je išlo preko leđa majke.

Kad sam bila trudna, svekar me je gonio da jednako radim kao i ostali to što sam trudna me nije izdvajalo. Pa bi me svekrva sakrila u plast sijena da odmorim kad niko ne vidi.

Žene su išle kao prikolice. Ranije bi se budile da doručak smire pa garderobu spreme. U plaštevinu idemo svi pa kad bi se vrnuli svi gladni, osuli bi po meni đe je ručak, ko da ja nijesam šnjima bila. Pa kad se jede, odmah se ide nazad… uveče: „kakav je ovo glib, oću li ja muškarac čistiti, a mlada?

„Žena osim što je bila fizička gromada, bila je i psihička. Žensko rođeno kao nježno biće u takvim odnosima, to je bilo kao ribu tjerati na suvo. Muka je bila sinko, pa se isplači pođekad da niko ne vidi, zafali mi majka moja da me po glavi pomiluje.. a babe bi vikale „dobro je dok ne udaraju, šta zanovijetaš kog đavola?“.

Leutar.net MILICA GRUBAČIĆ: RAZGOVOR S BABOM

Uvijek su se muškarci veličali i u nebesa okivali, skupljali se tako pa mudrovali, a prljavi bi išli da opet nije te iste majke, žene, sestre. Mnogo toga su žene trpile zbog toga starinskog razmišljanja „samo ćuti“.

Tad sam mislila da tako treba.. ne znadoh drugačije. A sad vidim da je to nekim dijelom ušlo i u gene, da je žena u psihu stabilnija, stub je i oslonac, sposobnija. I jopet po vr’ svega nekako vedrija i veselija. Ne velim da je vama tako, ne moreš tražit dlaku u jajetu, radit se mora sinko ali đe namirišeš poštivanje međusobno u tu kuću idi jer se od ljubavi ne živi. „

Izvor: Hercegovac

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.