Liječenje na području Istočne Hercegovine

Ljekarije ćemo posmatrati  u dva perioda:

Do sredine 60–tih godina liječenje stanovništva vršeno je uglavnom po metodima narodne medicine, zbog slabih saobraćajnih veza, udaljenih medicinskih centara i ambulanti, nedostatka školovanih ljekara i nedovoljne mreže socijalnog osiguranja. Većina narodnih ljekara nasleđivalo je vještinu liječenja ili su sami učili od drugih. Veliki broj ovih narodnih ljekara koristilo je knjige „Narodni učitelj“ od Vase Pelagića ili „Narodno zdravlje“ od Sadika Sadikovića. Na prostoru Istočne Hercegovine naučna medicina dolazila je iz Dubrovnika, te Austro – Ugarske.

Prema istraživanjima vršenim početkom 60–tih godina na području Istočne Hercegovine u prvih 60 godina XX vijeka živjelo je i radilo preko 80 narodnih ljekara (20-tak žena), za koje je znalo najmanje nekoliko sela, a za neke i cijeli region i šire.

Liječenja su vršili masažom, raznim melemima, čajevima, travama, mehaničkim sredstvima, molitvama i raznim pričama.

Ovom prilikom navodimo 30–tak bolesti koje su liječene narodnom medicinom:

  • Skidanje temperature, koristilo se pšenično brašno, čađ pomješana sa sirćetom, vinsko sirće i čajevi od nane, šipurka, lipe, vrijeska… ;
  • Kod prehlade i kašlja, koriste se čajevi od lista zove, vrijeska i bobice smreke.
  • Za vanjske rane, koristi se list bokvice, isitnjen suvi duvan, za zaustavljanje krvarenja rana; smola smreče ili bora za izvlačenje nečistoća iz zagađenih i „živih rana“; sporiš, paučina za zaustavljanje krvarenja rana, te melemi od sapuna, bjelanca jaja i brašna, odnosno od uprženog crnog luka u ulju sa dodatkom sapuna i soli, kantarion, zlatica trava, kukurijek;
  • Kod ujeda zmija i insekata, koristi se zmijina trava i avtovina;
  • Za reume – koriste se topli oblozi od brštana, ječma, kantariona, koprive, ceroti od plavog pak papira i smjese cerove smole, lozove rakije i tamjana koji se zajedno ukuvaju; griju se cigle ili pijesak i stavlja na bolna mjesta;
  • Na opekotine stavlja se, upotebljava se sirov krompir kao obloga, smola iz ušiju, melemi od voska, žumanceta i smrčeve smole ili od spržene slanine, luči ili bršljanova lista;

Kod čira u stomaku, koriste se čajevi od bobovika;

  • Kod liječenja stomačnih bolesti, koriste se čajevi od kadulje, gorkog pelina, pirinča, srčanika, sljeza bijelog, šljiva;
  • Bradavice, liječi se sokom od lišća crnog jasena, prži se trudom;
  • Kod ženskih bolesti, koriste se čajevi od čelinje ljubice, macine trave, metvice;
  • Kod zaraznih bolesti, koristi se bijeli luk;
  • Kod kožnih bolesti, koristi se list kupusa;
  • Kod bolova u glavi, privijaju se hladne obloge, kriške krompira, isiječe se bijeli luk i stavlja na čelo;
  • Kod bolova uha, privija se trava uzludobar, pali se voštanica u uhu;
  • Kod nervnih bolesti, koriste se čajevi od kamilice, kadulje;
  • Kod modrica i drugih udara, po tijelu vrši se privijanjem toplih obloga od kuvanog kukuruznog brašna, od ječmenog kuhanog brašna, laneno sjeme skuhano u mlijeku, kuhane mekinje, rakija, balega, krkala, razni melemi spravljeni od maslinovog ulja, voska;
  • Kod  srdobolje, koristi se pržena stučena kafa, čaj od lista kupine;
  • Kod micine, stavlja se na list gugutkine trave duvan premazan medom i privija se na otečene žlijezde (micine) ;
  • Kod bolesti očiju, zamuzuje se mlijekom dojilje, bijeli luk, med;
  • Kod astme, koristi se izdubljena, napunjena šećerom pa ispečena lubenica, osušen vrijesak se puši;
  • Kod mokraćnih puteva, koriste se čajevi od koprive, poplata trave;
  • Kod zlića, koristi se zgnječen ružičasti cvjet sleza, koji se privija na zlić da što prije izvuče gnoj;
  • Kod bola u prsima, koristi se čaj od meda, mladog masla i ljubice;
  • Za usta i grla, koristi se čaj od kadulje da se ispiraju usta i grlo;
  • Kod lomova udova, namjesti se prelomljeno mjesto, zavije melemom od bjelanaca jaja i sapuna i udlaži daščicama;
  • Kod uganuća i iščašenja udova, vrši se posebnim pipanjem, trljanjem, potezanjem, okretanjem mjesta iščašenja i privijanjem određenih melema;
  • Vađenje zuba, vrši se kliještima skovanim kod kovača ili vezivanjem konca i trzanjem;

Sve poslove oko porođaja obavljale su starije žene, te zbrinjavanje novorođenčeta, dojenja kod druge porodilje, previjanja, zbrinjavanja djeteta i porodilje. U ovom perodu sve trudnice porađale su se u selu, a jedna  žena koja je pošla kod ljekara porodila se u polju.

  • Za masaže, koristi se rakija (čelja), maslinovo ulje, mast, maslo, salo divljih životinja;
  • Korišćenje čajeva, od mnogih trava, lišća i plodova biljaka i voća se koriste za razne bolesti, prehladu, kašalj, skidanje temperature, stomačnih poteškoća i dr.;
  • Melemi se prave od tamjana, voska, smola, meda, masti, žitarica, ulja, kreča, rakije, masla, sala divljih životinja, povrća, voća, trava (lišća, korjena, cvjetova, ploda);
  • Oblozi topli i hladni koriste se od kuvanog kukuruznog brašna, skuhani ječam, zagrejanih mekinja, balega, krkala, vuna sjerna, zagrejan kamen;
  • Bajanja, koriste se pasulj, hljeb, olovo, bijeli luk, glogovo drvo, trava omama, žeravice i ugljeni, vunena uža, nokti, uši i kandže životinja, karte;

Molitve, čitaju se razne molitve, otvaraju se svete knjige, hodžini zapisi, posjećivanje svetih mjesta.

Od kraja 60 – tih godina narodna medicina ustupa mjesto naučnim metodama, liječenje se vrši u ambulantama i drugim medicinskim centrima. Država proširuje socijalno osiguranje na seljake. Znatan broj starijih dobijaju „boračke“ penzije, a mlađi se zapošljavaju, te i jedni i drugi dobijaju socijalna osiguranja, izgrađuju se komunikacije i stanovništvo posjeduje vozila. Svaka opština ima minimalnu a veće i regionalne i više nivoe medicinske zaštite. Na ovaj način kvalitet zdravstvenog zbrinjavanja stanovništva bio je na zavidnom nivou i dostupan u cijeloj BiH i SFRJ, te prestaje potreba za narodnom medicinom i koja se svodi na korišćenje raznih čajeva i masiranja i privijanja toplih i hladnih obloga.

Liječenje životinja: vršeno je raznim travama i melemima.

  • Konju koji ima sipu(gutunar) daje se da zoblje ugrijano proso ili mu se pod grlo uvlači sprež (vrsta trave).
  • Sitna stoka ako boluje od gube ili šuge, tada se kuva duvan i polijeva oboljelo mjesto ili se stoka kupa.
  • Ako stoku ujede zmija, to mjesto se izbode iglom, iscijedi se rana i natrlja istučenom koprivom i solju.
  • Ako se na stoci pojave crvi, to mjesto polijeva se gasom (petrolejom).
  • Ako se na stoci pojavi slinavka, operu se papci, istuče se bijeli luk i pomiješa sa sirćetom i maslinovim uljem i to mjesto se trlja ovom masom.
  • Ako se na stoci pojavi crkavac i ako ugine, strvina se spaljuje i zakopava.
  • Škpoljenje svinja do 70 – tih godina vršili su pojedinci „operativnim“načinom, muške svinje nešto lakše od ženskih, a koristilo su brijaća britva, igla, konac, petrolej, so i rakija za dezinfekciju.
  • Utucanje bikova i prazova (jaraca i ovnova) vršeno je mehanički, putem tucaljke, drvenim čekićem i držalicom od motike.
  • Ako stoka slomije nogu, tada se noga namješta i zavija se melemom od jaja bjelanaca, meda, masti, tamjana i dobro se udlaži posebnim daskama i stegne kanapom. Ako konj slomije nogu tada se prodaje obično Italijanima pod meso ili se ubija, konjske kosti teško prerastaju.

Jovo Milošević – Čavaš kojeg smo voljeli

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.