Kako je Zele Bjelica postao KMET

Dođe nova vlast u Hercegovinu. Švabe i Hungari iskoristiše bunu protiv Turaka u Nevesinju, koja se proširi po cijeloj Hercegovini, ali i po Bosni. Uđoše sa vojskom pod izgovorom da razvade narode i da uspostave novu „pravedniju“ vlast. Odmah počeše da prave velike zgrade u većim mjestima, kakvih do tada u ovim krajevima nije bilo. Nagovijestiše da će to biti sudovi. Potrebno je, rekoše, da se uspostavi pravna država u kojoj će svi pred sudom biti jednaki, bez obzira na vjeru, a ne kao do sada u omraženoj Turskoj carevini.

Dovedoše u gotovo sva veća mjesta svoje ljude, koji drukčije govore, nerazumljivo za domaće stanovništvo. Ovi došljaci uz pomoć „latina“ kupe ljude po selima sa zadatkom da prave nekakve građevine po vrhovima brda prema Crnoj Gori.

Narod se čudi i pita se kakve su to velike kule i zašto će da služe na tako nepristupačnim mjestima. Objasniše im da su to vojne karaule u kojima će biti vojska, koja će ih štititi od upa-
da Crnogoraca. Narod se smije na takve nemoguće priče, ne shvatajući ozbiljno namjere novih gospodara. Stariji ljudi ne mogu da zamisle da su to istinite priče govoreći:

Čuj da nas štite od Crnogoraca! Mi smo zajedno sa Crnogorcima vjekovima ratovali protiv Turaka, a oni prave karaule da nas brane od Crnogoraca!

Sve se nešto novo, narodu nepoznato, užurbano radi. Pronose se glasovi u narodu da će se praviti novi put, koji će se zvati cesta, a ne drumovi kao do sada. Po toj novoj cesti će da velikom brzinom tutnje neke sprave, koje se zovu kamioni, pruge, ali i nekakve sprave na dva kotura.

Na te koture uzjahaće čovjek i juriće tim novim putem velikom brzinom. Mato bi rekao:

  • Isto kao đavoli, Bože me sačuvaj!

Tim novim putem, narod bi govorio, juriće se brže nego zec pod pasjom komandom.
Ne prođe ni godina dana, a poče da se gradi put od Bileće prema Gacku. Istovremeno i od Korita prema planini Somini, za koju se još ne zna da li je crnogorska ili nove vlasti. Sve se to za nekoliko godina sagradi. Po tim putevima počeše da tutnje kamioni, autobusi, bicikli, motocikli i druga vozila.

Narod se brzo priviknu na ovako nagle promjene.

Sve bi onako kako nam je pričao onaj „latin“ iz Dubrovnika – priča Obren Mitrov na nekom seoskom skupu, poslije dolaska iz Konavala odakle je nedavno dotjerao piće za slavu. Napravi se nova pilana u Koritima i postaviše gateri za rezanje građe, koju dovoze kamionima iz planine Somine. Narod te gatere naziva velike testere. Balvani se svakodnevno dovoze, koje radnici sijeku u dasku i odmah odvoze u Bileću… Vrši se popis stanovništva i imovine.

Novi ljudi došli u sva sela i premjeravaju zemlju i šumu. Sve to upisuju u knjige debelih korica. Došlo pismo od nove vlasti iz Bileće. Donese ga nepoznat čovjek na motociklu, koji produži prema Gacku. Reče dućanciji da ga preda glavešini u selu. Niko to pismo u selu nije znao pročitati, te ga odniješe popu u Trnovi do. Pop pročita pismo na kome je udaren veliki štambilj kao konjska kopita. Reče donosiocu da vlasti pozivaju starješinu sela ili nekoga koga on odredi da dođe u Opštinu, radi obavještenja.

Ljudi iz sela okupljeni u dućanu na Koritima razgovaraju o tome šta bi moglo biti i predlažu ko bi trebalo da ode u Opštinu i vidi o čemu se radi. Javi se Zele Bjelica, govoreći prisutnim kako on svakako treba ići u Bileću, pa će usput svratiti u Opštinu da vidi što ih traže. Neki se pobuniše, govoreći da on neće umjeti razabrati šta će mu reći, te ih može pogrešno obavijestiti. Ipak, na kraju se složiše i dogovoriše da on to učini kada svakako ide u Bileću.

Zele ode svojim poslom u Bileću, ali zaboravi da svrati u Opštinu. Vraća se na Korita kamionom natovarenim brašnom. Vozač ga primi pod uslovom da se popne na karoseriju kamiona, što je Zele i prihvatio. Vozeći se prema Koritima, sjeti se da nije navratio u Opštinu. Razmišlja u sebi šta da učini kako bi ubijedio mještane da je, ipak, svraćao u Opštinu. Odguli nekakav papirić sa jedne vreće i strpa ga u džep. Više ljudi okupilo se pored gatera od pilane na Koritima i posmatraju kako trojica radnika sijeku balvane po dužini velikom testerom u dasku. Malo dalje iza dućana vrši se kupovina i prodaja stoke, jer je ponedjeljak i pazarni je dan.

Čuje se žagor oko svake kupovine i prodaje, dok se ne začu brujanje motora od kamiona koji dolazi iz pravca Bileće. Kamion se zaustavi ispred dućana, a sa karoserije siđe Zele sav brašnjav. Poče da otresa brašno sa odjeće, mrmljajući nešto sebi u bradu. Vozač nastavi vožnju prema Kobiljoj glavi, a Zele izvadi papirić iz džepa. Zagleda ga uvaženo, pogledujući kriomice ispod oka da li ga posmatraju ljudi kod gatera sa pilane i sa pijace okupiše se oko njega, pitajući ga da im ispriča šta je čuo u Bileći od vlasti. On se još malo otrese od brašna i popravi kapu zavratu. Naredi bliže prisutnim seljanima:

– Zovnite sve Koritane i ostale da čuju šta su vlasti iz Bileće naredile!

Prisutni se iznenadiše šta Zele govori i pozvaše ostale da čuju nove vijesti.

Zele drži u ruci papirić, koji je probušen na jednom kraju i na kome nešto piše. Shvatiše da se radi o ozbiljnoj stvari, pogotovo ako dolazi od vlasti. Reče okupljenom narodu da priđu bliže kako bi čuli šta će im saopštiti. Malo se promeškolji, pogledujući ima li još brašna na kaputu i opancima. Pope se na jedan poveći kamen da bi ga svi prisutni vidjeli i poče da „čita“ iz onog papirića, sricanjem slova na slogove:
– Ze-le-le, Zele Bje-le-le, Bjelica se-le-lo Korita postavlja se za kmeta. Prestade da muca „čitajući“, a desnom rukom podiže onaj papirić iznad glave i reče uvaženo:

– Jeste li čuli šta vlasti narediše?

Narod se iznenađeno pogleda između sebe, smatrajući da je vlast trebala i njih da pita koga
će postaviti za kmeta. Jedan od prisutnih poče da odmahuje rukama u znak nezadovoljstva i ljutito upita:

– Šta to kažeš Zele? Ko bi tebe mogao postaviti za kmeta, a da nas ne pita?! Nemoj džaba da blebećeš! Daj mi to, da ja vidim šta tu piše. Zele se ne dade zbuniti, nego reče:

– Ne kažem ja ništa, nego čitam šta piše, kako su vlasti naredile. Evo, ovdje to fino piše. Dodade mu papirić koji je odguljen od vreće brašna i na kome piše tip brašna i druge karakteristike.

Ovaj uze papirić i poče da ga zagleda sa svih strana, mrmljajući nešto nerazumljivo. Narod gleda u njega, očekujući šta će im pročitati. Neki ga sa nestrpljenjem počeše pitati šta piše u tom papiriću:

– Je li istina da je vlast postavila Zela za kmeta?

On još malo pogleduje u papir, praveći se da kao bolje utvrdi šta je pročitao. Stid ga je bilo kazati da ne zna čitati. Tiho kroz zube prozbori:

– Izgleda da ga vlast postavi za kmeta!

Upitaše ga da li to stvarno piše, na što on i potvrdi klimajući glavom.

Prisutne komšije počeše prilaziti Zelu i čestitati mu na izboru. Žene ga, po običaju, poljubiše u ruku. Tako Zele postade kmet u selu, zahvaljujući papiriću od vreće brašna.

Dragutin Milošević / Priče iz Hercegovine

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.