Dr Vučinić je gasio mnoge epidemije u SFRJ, ovo je njegova poruka antivakserima

Sve se vrti oko riječi uz koje smo odrastali, a koje su govorile naše majke: „Nemoj to da radiš, sramota je.“ E, to se kod nas izgubilo. Dok ne shvatimo suštinu tih riječi, nećemo moći da pobijedimo koronu, niti bilo šta dalje“, kaže za „Blic“ dr Zoran Vučinić, penzionisani epidemilog iz Užica.

Ljekar koji je u svojoj karijeri gasio mnoge epidemije, isljučivo u njihovim samim žarištima, pojašnjava da se njegova konstatacija odnosi na scene viđene u subotu u Beogradu oko spomenika Stefanu Nemanji.

-Reditelj Andrej Tarkovski, jedno od najčuvenijih lica svjetske kinematografije je rekao da će stid spasiti svijet. I onda sablasno djeluju slike udavača i klipana, izvinite ali ja nemam drugi izraz, koji igraju kolo oko spomenika dok se u njihovoj neposrednoj blizni ljudi bore za vazduh i umiru. Zato je stid nestao ili se negdje sakrio. Postali smo ranjivi i ne primjećujemo koliko smo sebični i lažno solidarni. Samo dokazujemo činjenicu da nas je korona ogolila.

Gdje je bila greška?

Imam utisak da je trebalo stalno, iznova i iznova prčati i ponavljati opšte poznate stvari. Tu smo napravili grešku. Na jednom kongresu o HIV infekciji u Zagrebu 1988. pitao sam Džonatana Mana, tvorca globalne strategije protiv HIV-a, kako dalje i koje mjere sprovoditi. Dobio sam odgovor: „Edukacija, edukacija, edukacija“. Nedostajala je edukacija da bi se kolo oko spomenika razbilo. No, nije kasno jer ćemo sa koronom i pored nje dugo živjeti.

S obzirom na nebrojeno mnogo novinskih tekstova na temu korone, televizijskih emisija, apela ljekara, crnih brojki oboljelih i preminulih, zar poslije godinu dana nismo dovoljno edukovani?

-Kampanja edukacije stanovništa postoji, ali nije agresivna, a takva nam treba. Ona bi dovela da se takva i slična kola ne igraju više, da ljudi shvate ozbiljnost situacije. Mi imamo pripremljena masmedija, prije svega „Blic“ koji svakodnevno upozorava i daje prave odgovore na koronu, koji je na naslovnu stranu, za one koji i dalje ne vjeruju da ova bolest postoji, stavio imena mnogih poznatih ličnosti koje su preminule od covid 19. I njihove fotografije, za one koji ne umiju da čitaju. Ali, to je malo. Ne mogu jedne novine da učestvuju u toj priči, ovo je veliki društveni problem.

Leutar.net Dr Vučinić je gasio mnoge epidemije u SFRJ, ovo je njegova poruka antivakserima
Foto: Miloš Cvetković / RAS Srbija

Kolo se igralo uprkos tome što traje žestoka kampanja za vakcinaciju?

U ovom trenutku govoriti o kampanji za imunizaciju i gledati kolo oko spomenika su paradoksi života. U isto vrijeme iz grčkih medija saznajemo da je vakcina stigla na Svetu Goru i da počinje dobrovoljna vakcinacija manastirskih monaha, između ostalog i iz našeg Hilandara. Javlja se i jedna svijetla tačka, Izrael je uspio da vakciniše svoje stanovništo. Pune se stadioni, koncertne dvorane, život počinje da se pojavljuje u onom obliku koji je nama prepoznatljiv. To je ona budućnost koju želimo i nadamo se da ćemo je uskoro doživjeti. A to se u Izarelu postiglo vakcinacijom. Nije bilo obavezno, ali su Izraelci shvatili značaj imunizacije. A kod nas kolo, u njemu ljudi bez maski, koji se protive vakcinaciji.

U ranijim izjavama za „Blic“, još kada je vakcina bila daleko, ukazivali ste na problem antivaksera i potrebu hitnog javnog suočavanja njih sa strukom.

-I tu je napravljena greška, ali mislim da za takvo suočavanje nije bilo vremena jer su naši ljekari u crvenim zonama, bore se za živote pacijenata. Govorio sam da treba suočiti argumente stručnih ljudi koji zagovaraju vakcinaciju i onih koji joj se protive, da bi se shvatilo da antivakseri nemaju nijedan argument. Potcijenili smo ih. Neki od njih su polupismeni anonimusi i žele sebe da prikažu kao mesije i da putem ove teške situacije svoje frustracije izbace na površinu. Od njih čujemo razne riječi, na primer „zaprašuju na iz aviona, ubijaju“. A da ih pitate ko to radi – ne znaju. Oni ne vole da im se priča istina, ne prihvataju realnost jer gube ono zbog čega se tu nalaze, poput svog izvrnutog ega i važnosti pred drugima, to da su su oni pametni, a svi oko njih neznalice.

O čemu se zapravo tu radi?

O primitivnim, malim i iskompleksiranim ljudima. Hoće da budu u vrhu nečega, a nisu dorasli situaciji. Kampanjom koja nije agresivna mi smo im dali prostor i zato jedna marginalna grupacija u ovom trenutku stvara velike probleme. To sam i očekivao, ali ne i da će u njima nestati empatija, i zato jedva čekam taj dan kada će se stid ponovo pojaviti da bismo ga razložno i razumno prihvatili na način koji to zaslužuje. U mnogim zemljama postoje marginalne grupe antivaksera. To mogu da budu vjerski fanatici, ljudi u sektama, neko treći. Ne razumijem ih, ali znam da postoje. Ali, ovdje se pojavljuje nova grupacija, antivakseri se replikuju svakim danom u nove modalitete koji su zastrašujući. Opasna, sumanuta koreografija oko spomenika Stefanu Nemanji je varijacija na temu koju nisam očekivao.

Šta poslije svega epidemilog može da poruči, a što nije rečeno, da bi pojedinci vakcinaciju shvatili kao jedini način da se izađe iz ovog zla?

Da nije bilo vakcina i da nema vakcina svijet ne bi postojao. Velike boginje bi već završile priču, da ne nabrajam koje sve bolesti su iskorijenjene zahvaljujući imunizaciji. Vakcine, pogotovo savremene, su dokaz napretka. I tu sravljam tačku.

A kad sve ovo prođe?

Svakodnevno smo svjedoci povećanja broja oboljelih i umrlih. Tiho i nečujno umiru ljekari i medicinske sestre, heroji ove borbe. Nadam se da ćemo jednog dana, kada se vratimo životu na koji smo navikli, na najvećoj srpskoj planini podići veliki spomenik zahvalnosti njima, našim junacima. Neka nas sjeća na heroje čiju žrtvu mnogi nisu znali da poštuju i neka bude upozorenje mlađim generacijama.

/BLIC/

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.