Od djevojčice iz malog Trebinja oduvijek svjesne čime želi da se bavi, do fotografa koju je Beograd prigrlio, ali i internacionalno okruženje, ReaMucović Branković, danas živi svoje snove. Iskonski osjećaj za estetiku, ljepotu prizora i vječiti optimizam, iznjedrili su mlado biće koje svim srcem hrli u susret svakom životnom izazovu, govoreći uvijek da je svemu doprinijelo odrastanje u porodici punoj topline, razumijevanja i ohrabrenja za dječije želje i talente. A talenat da trenutak magije ovjekoviječi naslijedila je od oca, fotoreportera i tehničkog urednika našeg lista Slobodana Ćobe Mucovića.
Ovo trebinjsko dijete, ne samo da je nastavilo očevim stopama, nego je taj put i nadogradilo. Njene fotografije zadivljuju. Svaka po sebi drugačija, sa nekom finom lakoćom predočavaju nam prizore pune priča, donoseći sa sobom osvježenje i želju posmatrača da duboko promišlja.
„Posebna magija se desi svaki put kada uzmem aparat. Ne mogu to da objasnim. Jednostavno, želja da se ovjekoviječi trenutak i sačuva zauvijek, uzbuđenje je koje nikad ne prestaje. Fotografija mi pruža ogromno zadovoljstvo. Osjećaj da radim ono što volim je neopisiv i predivan. Zahvalna sam što sam imala sreću da tu ljubav pretvorim u posao. Srećna sam i što imam takvu porodicu od kojih dobijam svakodnevnu podršku. Za mene fotografija ima mnogo dublji smisao jer je prisutna u mom životu od prvog dana rođenja. Vezuje me za oca koji je bio profesionalni fotograf i koji je znao na pravi način da tu ljubav prenese i na mene“, započinje naš razgovor Rea.
Kako kaže, s godinama, različitim iskustvima i učenjima, njeni fotografski koraci su se mijenjali. Naučila je da fotografiji pristupa na kompleksniji način i samim tim poboljša kvalitet radova. Iza sebe već ima priličan broj nagrada, a izuzev urođenog talenta, ono što je svrstava u red priznatih fotografa svakako je i njeno obrazovanje, koje je počelo sa Školom fotografije čuvenog fotografa Tomislava Peterneka.
„Poslije sam diplomirala na grafičkom dizajnu u Beogradu, nedavno završila kurs digitalnog marketinga, a kako volim da nadograđujem znanje, prije četiri godine sam dobila i diplomu Muzeja modernih umjetnosti Njujork (MOMA) u sferi fotografije. Fenomenalno iskustvo koje mi je dalo sasvim novu dimenziju istinskog razumijevanja fotografije. Imala sam privilegiju da pogledam neke od kultnih fotografija iz njihove kolekcije, kao i čitav proces izrade i razmišljanja. Kada vam cijenjeni svjetski umjetnici, poput jedne Marine Abramović i drugih daju savjete, ne možete više da posmatrate fotografiju na isti način. Ovo iskustvo mi je dalo fotografsku zrelost, pokrenulo mnogo novih ideja i podiglo moje znanje na ozbiljniji nivo“, upoznaje nas ova talentovana Trebinjka.
Kao fotograf već osam godina sarađuje sa UNDP – om. U međuvremenu bila je angažovana i kao urednik fotografije, fotograf i grafički dizajner časopisa „Creative art magazine“, dizajnirala plakate, radila sa modnim kreatorom Ivanom Kovačićem iz Njujorka, zatim fotografije pozorišnih komada reditelja Filipa Gajića. Sarađivala je i sa italijanskim izdanjem časopisa „Vogue“ i na mnogim drugim projektima i kulturnim manifestacijama. Svaki vid saradnje, ushićeno nam priča, na nju je ostavio neprocjenjiv uticaj.
„U svakom poslu nastojim da se iskažem u potpunosti i da dam maksimum. Svako fotografisanje je novo iskustvo. Nadograđuje kako moju ličnost, tako i kreativnu stranu. Ljepota ovog zanimanja je što upoznajete veliki broj ljudi i dosta njih ostavi tragove u vašem životu. Naučila sam dosta toga. Koje stvari u životu i poslu želim da prihvatim i usvojim, ali i na šta nikako ne bih pristala. Kao i u svakom drugom poslu, važno je da ostanete svoji, originalni i da ne pristajete na stvari koje se kose sa vašim uvjerenjima. Zahvalna sam što imam tu sreću da mogu da biram koje ću poslove prihvatiti, a koje ne, kao i što mi je ugao kroz koji posmatram svijet ostao isti. Ja sam vječiti optimista. Oduvijek sam vjerovala u dobro u ljudima. Vjerujem da smo došli na ovaj svijet da istinski uživamo u njemu!“
Neiskvarenog pogleda na život i ljude, sa neraskidivom vedrinom djeteta u sebi, Rea svijet kroz objektiv naziva punim najdubljih emocija, pa privilegiju da se bavi poslom koji voli cijelim bićem, nijednog trenutka ne uzima zdravo za gotovo. Njegujući talenat, postepeno ga razvijajući, došla je do tačke kada za sebe može reći da je spremna da se odvaži na veliki korak.
„Konačno, kockice su mi se posložile i otvaram vrata svog fotografskog studija! Još neke finese se privode kraju, ali nezvanično već radi. Još kao djevojčica maštala sam o tome, crtala kako će sve to da izgleda. Pravila kartice – zahvalnice koje ću da dajem svojim klijentima jer će dio tog novca da ide u humanitarne svrhe. I evo danas su te kartice izašle iz štampe i neki klijenti su ih već dobili“, srećna je naša Rea, koja uporedo drži i kurs fotografije, a zajedno sa sestrom Borikom, pejzažnim arhitektom, i profil posvećen fotografisanju djece „Little world“.
Uvijek inspirisana, svaki slobodan trenutak koristi za fotografisanje prizora za svoju dušu, stvarajući tako očaravajuće cikluse. Srećnom je čini spoznaja da zajedno sa suprugom dijeli istu strast prema fotografiji, ali i putovanjima, iz kojih se rađaju nesvakidašnje umjetničke slike.
„Putovanja nas mnogo oplemenjuju. Upoznajemo nove kulture, ljude, predjele, širimo vidike, a da ne govorim o nepresušnom izvoru inspiracije za nove fotografije. Tako sam kreirala ciklus fotografija „Outside the box“, što je zapravo metafora – misliti drugačije, posebno u kreativnom razmišljanju. Želja mi je bila da gradove koje sam posjetila prikažem na malo drugačiji način koji odskače od klasičnih, turističkih fotografija. Volim da se „izgubim“ u novom gradu i otkrivam ona skrivena mjesta, dušu grada, ljude, neke nove uglove. Isto je i sa mojim Trebinjem. Iako ne dolazim toliko koliko bih voljela, posebno zbog mame, sa svim svojim ljepotama uvijek je inspirativan i sa ponosom pričam o njemu“.
Reine fotografije mogu se pogledati na njenom sajtu www.reamphoto.com gdje se veoma lako da uočiti kako se ljubav i profesionalizam savršeno spajaju. Upijajući svijet svim čulima, uz istančan senzibilitet za detalje, kao znakove pored puta ostavlja nam umjetničke darove, oživljene strašću vječitog fotografa u njoj.
Draž analognog fotoaparata
„Razvijanje negativa i analogni aparat će za mene uvijek imati posebne čari jer su sa tim započeli moji prvi fotografski koraci. Taj osjećaj iščekivanja da vidite šta ste napravili je neprocjenjiv! Digitalni aparat daje komoditet u broju snimljenih fotografija, brzinu, nema iščekivanja. U današnjem vremenu kada se sve odvija brzo, digitalni aparat je svakako praktičniji za rad“.
Vrednovanje fotografije
„Nažalost često se banalizuje vrijednost fotografije, umjetnosti uopšte, ali, opet, onaj optimista u meni mi govori da će sve doći na svoje. I dalje postoje ljudi koji znaju fotografiju da cijene i volim da vjerujem da na našim prostorima ima pomaka u smislu vrednovanja umjetničke fotografije. Daleko smo još od vrednovanja u poređenju sa zemljama koje sam posjetila, gdje je to potpuno druga dimenzija. Sa druge strane, toliko se svakodnevno pojavljuje novih talentovanih ljudi sa sjajnim djelima tako da očekujem da će se i kod nas situacija popraviti“.
Veliki snovi
„Za mene lično, najznačajnije nagrade su vjerovatno neke sa samih početaka mog, da kažem, ozbiljnijeg bavljenja fotografijom jer su mi dale vjetar u leđa i neku potvrdu da sam na dobrom putu ostvarenja svojih ciljeva. Ne mogu da kažem da sam ostvarila više nego što sam očekivala jer sanjam velike snove kojima težim i čvrsto vjerujem da ću ih ostvariti kad tad. Ali definitivno živim život po svojoj mjeri uživajući u svim izazovima i procesima usavršavanja koji me vode ka ostvarenju mojih snova“.
Izvor: Radio Trebinje
Be the first to comment