Zašto su zatvaranje škola i onlajn nastava naljutili i roditelje i nastavnike – sprema li se odgovor Ministarstvu prosvjete i kulture?

Odlukom Republičkog štaba za vanredne situacije nastava u školskim objektima se neće odvijati od 26. oktobra do 1. novembra već će biti ogranizovana onlajn. Upravo taj „onlajn“ je naljutio, čini se opravdano, i roditelje i nastavnike, a najvećim dijelom i djecu, odnosno učenike.

Razloga za njihovo nezadovoljstvo ima više, od nepripremljenosti prosvjetnih radnika za nove vidove nastave, vremena koje roditelji treba da provedu sa djecom iz nižih razreda tokom onlajn nastave, broja uređaja (telefona, laptop ili klasičnih računara) koje treba da imaju višečlane porodice da djeca isprate sve sadržaje…

Krenimo redom.

Kako smo nezvanično saznali, nekoliko škola sprema dopise resornom ministarstvu i Republičkom pedagoškom zavodu u kojima žele da iznesu svu problematiku „onlajn“ nastave.

Suština njihovih zahtjeva, vezana je za negativne reakcije roditelja koji nisu zadovoljni ovim vidom nastave i tvrde da će djeca na ovaj način ostati „nepismena“ te da su iz tih razloga spremni da bojkotuju nastavu. Oni tvrde da su prilikom prvih testiranja učenika na početku školske godine uočili velike praznine u znanju iz prethodnih razreda. Većina nastavnika i roditelja smatra da je razlog za to nastava na daljinu. Početak školske godine donio je napredak u znanju i socijalizaciji, a sada se taj kontinuitet prekida. Kod nastavnika vlada nezadovoljstvo i zbog brzine primjene novih ideja. Niko od nastavnika se ne boji rada, ali smatraju da rad pod ovim uslovima nije moguć. U istom danu, u roku od nekoliko sati se traži da se izvrši obuka za nastavnike (recimo u programu „Office 365“) i odmah idu u njegovu primjenu.

U ovom slučlaju opravdano je pitanje zašto se čekalo do sada. Zašto se u septembru i oktobru nije radila priprema za onlajn nastavu i najjednostavnije modele komunikacije koji bi bili prihvatljivi i učenicima i njihovim roditeljima?

Nastavnici smatraju da je, s obzirom na epidemiološku situaciju, ovo pogrešan trenutak za uvođenje kompleksnih novina za koje nisu spremni ni učenici ni njihovi roditelji. Pored toga, opravdano je pitanje (kod učenika nižih razreda) mogu li njihovi roditelji vremenski i tehnički da učestvuju u onlajn nastavi. Odnosno, onaj ko je pisao saopštenja u Ministarstvu prosvjete je očito informatički pismen i koristi se „uspješno“ tom terminologijom, ali ne zna na kom nivou to roditelji i učenici mogu da prihvate ili uopšte da realizuju na telefonima i računarima koje posjeduju.

Pripremajući ovaj tekst razgovarali smo i sa roditeljima. Jedno od prvih pitanja koje postavljaju roditelji koji imaju troje, četvoro ili više djece je kako da obezbijede djeci telefone ili računare. Ministarstvo u dopisu piše da škole tim učenicima daje opremu na revers. Genijalan odgovor! Ali neka onda odgovore znaju li koliko takve opreme tačno ima u školama. Vjerujemo da ne znaju. Ili, imaju li škole toliko računara koliko ima nastavnika da realizuju sve potrebne sadržaje radom iz školskih učionica? Očito to u ministarstvu neko lijepo zamišlja, ali nikada nije radio u školi niti pokušao da realizuje nešto od predloženih mjera. Jesu li se zapitali kako će, ako roditelji rade, učenici nižih razreda, pratiti nastavu? Možete li dijete od sedam godina ostaviti samo sa otvorenim pristupom internetu? O tome se ne razmišlja.

Očito je da se kod nas sve lomi „preko koljena“. Odjednom. I sve treba odmah da se primijeni (kako stoji u dopisima resornog ministarstva). Niko ne pita da li su djeca spremna, mogu li roditelji da ih prate u tim aktivnostima, jesu li oni na potrebnom niovu informatičke pismenosti…

Najteže u svemu ovome jeste činjenica da neko naredi ljudima u Ministarstvu da organizuju onlajn nastavu, oni dopisom narede direktoru (ne pitajući ni da li mogu to da sprovedu) oni nastavnicima dok uredba ne dođe do roditelja i djece. Oni su na kraju niza, a treba da budu na vrhu.

I još nešto. Ne želimo da se miješamo u struku epidemiolozima, i onima koji su donijeli ovu odluku, ali logično je da pitamo šta se dobilo ovom odlukom. Ništa! Djeca se neće viđati u školi nego u gradu, parku, šetaće zajedno… Tvrdimo da su jedina mjesta gdje su se poštovale mjere zaštite bile škole. Znajući kako rade, tvrdimo da su pomoćni radnici radili kao nikada do sada, da se radila dezinfekcija, mjerenje temperature i provodile sve druge mjere. Poenta ovoga posljednjeg jeste da škole ne treba da budu zatvorene jer se socijalni kontakti srednjoškolaca i osnovaca neće smanjiti.

Ne treba skraćivati ni radno vrijeme ugostiteljskim objektima. A, šta treba? Treba vršiti kontrolu i kažnjavati svakoga ko ne poštuje mjere, a ne se zatvarati u mišiju rupu i onemogućavati poštenim ljudima da vode pošten i normalan život!

Ovako, danas se u cijeloj Republici Srpskoj čuje samo zvuk Vibera.

Izvor: infobirac.net

FOTO: Obrazovni portal, ilustracija

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.