Ulizice

Biti čovjek znači okititi se: pozitivnim osobinama, lijepim odgojem, dobrim vrlinama, dobroćudnošću, dobronamjernošću, iskrenošću, poštenjem. Dok biti nečovjek znači imati pregršt negativnih osobina i pojava u svom habitusu: loš odgoj, loša ćud, loše navike, sklonost ka širenju mržnje, nedobronamjernosti, zlobe, neiskrenosti, ulizivanja.

U daljnjem tekstu fokus pažnje će biti na bavljenju nečovjekom i jednom od najprepoznatljivijih negativnih  odlika nečovjeka, a to je sklonost  ulizivanju – biti ulizica!

Ko su ulizice?

Nema dana, a da ne čujemo o nekim ljudima kako su ulizice; pa bilo da je riječ o poslovnim ulizicama – onim na poslu; bilo da je riječ o partijskim ulizicama- onima u partijama; bilo da je riječ o onim u školi – školskim ulizicama…

Biti ulizica znači biti veoma štetna osoba po sebe, okolinu i životni prostor. Biti ulizica znači spustiti se na najgori nivo čojstva, biti ulizica znači biti virus od kojeg ljudi obolijevaju, a kud ćeš gore da neko ima zdravstvenih problema zbog tebe? Ulizice zato jesu rak rane svakog, pa i našeg društva. Oni nikada nisu predstavljali avangardu u društvu! To su redovno beskičmenjaci, osobe koje se jeftino prodaju. Kako ih opisa francuski pisac Nikola Šamfor: Ulizice – to su siromasi, obogaćeni prosjačenjem!

Ljudi se zbog ulizica hvataju za glavu, žive u hroničnom stresu, obolijevaju od visokog pritiska, dobijaju šećer, piju tablete i Bog Uzvišeni zna šta sve ne i koje vrste zdravstvenih problema nemaju! To su posljedice ulizivanja po zdravlje i one su svakako najopasniji i najteži dio za svakog čovjeka.

Međutim, to nisu jedini problemi! Treba reći da postoje i drugi problemi, oni sociološke prirode koje ulizice proizvode. Pa tako djelovanje ulizica  truje međuljudske odnose, ljudi se zbog njih mrze, zavađaju, napadaju, plaše. Ulizice kontaminiraju vazduh, prostor, vrijeme, okolinu, a ne samo ljude. Gdje su oni – tu je nepovjerenje! Gdje su oni – tu je svađa! Gdje su oni – tu je licemjerstvo! Gdje su oni – tu je bijeda! Gdje su oni – tu je nazadak! Gdje su oni – tu je zlo!

Kako se postaje ulizica?

Postavlja se  pitanje: zašto su ljudi ulizice?

Odgovor je veoma jednostavan – da bi se dodvorili nekome: ministru, direktoru, predsjedniku i bilo kome ko im za nešto treba! Često u kolektivu, organizaciji, udruženju ulizice su vrsta špijuna koji sve vrijeme prenose šefu informacije koje traži i koje ne traži.

Zbog toga, niko ih ne voli, omraženi su i ljudi ih izbjegaju. U mnogo prilika ulizice nemaju profesionalnih referensi pa se onda šefu na taj način dokazuju. Ulizivanje je njihov zaštitini znak i viza za budućnost. Što više dodvoravanja (ogovaranja, prenošenja informacija, klevetanja) to više „napredovanja“.

To, koliko će ulizice nanijeti nekom čovjeku štetu, to njih ne zanima. To, koliko nanose štete zajednici i to ih ne zanima! Ulizice zanima samo da je njima lijepo, a nisu ni svjesni da su prodane duše, bez dostojanstva i karaktera. Sve ulizice su iste i počevši od političkih ulizica, kojih se danas namnožilo najviše i zbog njih mnoga društva i zajednice stagniraju. Oni su od svih drugih najgori jer nanose najviše štete, svojim licemjerstvom, lažima, spletkama.

E.B.