Otvoreno pismo svačijoj ćerki: Oprosti

Draga ćerko, nečija – Pišem ti da ti kažem sve ono što ti majka i otac nisu nikad rekli, a htjeli su. Pišem ti da ti se izvinim za svaki put kad te je boljelo umjesto voljelo, kad je trebalo, a nije se desilo, kad je moglo, a zastalo, kad si htjela, a nisi uspjela. Pišem ti da ti izjavim ljubav za svaki put kad ni Ona ni On nisu znali kako.

Draga nečija ćerko, i moja Sestro po rodnom obilježju i ženskom principu, ne znam ti ime, ali znam ti muku, jer – i moja je ista.

I sve ovo što ćeš pročitati, baš sve ovo, ima veze sa svima nama – nečijim ćerkama, ćerama, lelama, milicama, djevojčicama, nečijim lutkama, dušama, srećama, sa nečijim planovima koje smo prekinule, nečijim tugama koje su na nama liječili.

Sve ovo što ćeš pročitati ima veze sa svima nama koje smo željene i neželjene, a tu smo, živimo, bijemo istu bitku – svaka svojim kopljem, sa oklopom od straha, i mnogo nade da ono što dolazi, mora biti bolje.

Prva, i vjerovatno najbitnija stvar koju bi trebalo da ti kažem je da te volim. Ako si s Balkana, a vjerovatno jesi, rijetko (ako ikad) su ti rekli “volim te”, jer na Balkanu se, jel, ljubav ne govori. Na Balkanu se ljubav pokazuje –
Kroz skuvan ručak,
I koju paru u džepu,
Zagrljaj za Slavu,
Božić,
Ili Barjam.
Ali, trebalo ti je da je nekad čuješ. Da čuješ ljubav kao strofu ili hor, kao spas ili utjehu – i, evo, govorim ti je. Volim te, ćerko moja pametna.

I oprosti –
Oprosti što te niko nije pripremio za svijet u kom je žena neprijatelj ako je sposobna, a poželjna ako drži jezik za zubima.
Oprosti za svaki put kad si čula “djevojčice to ne smiju tako”,
I povjerovala da ne smiješ da budeš ratnik sa karminom.
Oprosti što kažu da si “slabiji pol”, a znaš da si snažna kao Prasak.

Draga ćero, nečija –

Oprosti što je brat uvijek prvi, a za tebe šta ostane.
Oprosti što su ti stavili burku, a ti htjela da pokažeš očeve vilice.
Oprosti za ono “kurvo” kad se ne daš,
I što te nisu naučili da vrijediš, bez da se skineš.
Oprosti što ti nisu rekli da si više od svog lica i tijela,
I da su ogledala neprijatelji duhovnog rasta.
Oprosti što te nisu podsjećali da su tvoja pamet, mudrost, hrabrost i duhovnost mnogo jači alati od dužine tvojih trepavica.
Oprosti što si povjerovala da nisi dovoljno dobra
I da će te ostaviti ako ne budeš slika onoga što im treba.
Oprosti što radiš duplo više,
A dobijaš manje –
Ne vjeruju ženama mnogo, niti će.
Oprosti što te nisu naučili da nisi sama kriva ako te prevari ili udari,
I da smiješ da se braniš, da uvijek smiješ da se braniš.

Leutar.net Otvoreno pismo svačijoj ćerki: Oprosti

Draga lutko –

Oprosti što ti nisu rekli da se ljubav prema sebi uči,
I da zanemariti sebe ne znači biti dobar čovjek.
Oprosti ako ti nisu na vrijeme rekli da je sve prolazno, i da ne smiješ da se tražiš u drugim ljudima.
Oprosti ako si na teži način naučila zašto uraganima daju imena po ljudima,
I što te nisu kuražili da svoju svjetlost nađeš u sebi.
Oprosti što su te učili čojstvu, ali ti nisu rekli da je izdaja na svakom ćošku –
I oni su, sigurno, mislili da se čojstvo nagrađuje srećom.
Oprosti što te nisu upozorili da će te svašta boljeti, i da bol dolazi i od najbližih.
Oprosti što su te previše čuvali, a premalo kuražili –
I puštali da bude po tvom kad nije trebalo.

Draga, najdraža lelo, nečija –

Oprosti što je majka puno pila, i nekad bila nasilna –
Imala je svoje tuge sa kojima nije umjela.
Oprosti što si povjerovala da si kriva jer otac opet nije došao kući –
Nije bježao od tebe, bežao je od sebe – negdje gdje ga ne znaju.
Oprosti što si zaćutala svaki put kad je podviknuo,
I zapamtila da nemaš pravo glasa.
Oprosti što si kuvala, čistila, prala, i gajila mlađe umjesto Nje,
Te shvatila da je na tvojim plećima cio sveijt, zauvijek.
Oprosti što si mu se pred pesnicom savila,
I naučila da zaslužuješ svaku modricu.
Oprosti što nisi na vrijeme saznala da si mnogo više od onog što kaže da nisi.
I što su te ućutkivali kada te je ujak/stric/komšija neprikladno dodirivao –
Nisi sama kriva, i nisi “sama to tražila”.
Oprosti što nisi znala da imaš izbora da pobjegneš od Njegove slabosti i Njenog straha.

Draga srećo –

Oprosti što nisi znala da smeš da voliš ženu,
Da menstruacija nije sramota,
I da nisi kurva ako uživaš u seksu.
Oprosti što su tvoje obline “greh”,
A seksualnost, glas, i mišljenje tvoj najveći žig.
Oprosti što kriješ veću platu od njegove, i unižavaš se zarad očuvanja stabilnosti muškog principa.
Oprosti što nisi “prava žena” ako ne znaš da kuvaš, ili ne želiš da naučiš –
Što nemaš dete, i nisi udata.
Oprosti što stojiš iza “svakog uspešnog muškarca”, a zaslužuješ da stojiš napred.

Draga ćerko, nečija –

Oprosti što te nije dovoljno (za)štitio kada je trebalo,
Šte te nije razumjela kada si tražila,
Što te nije grlio kada je falilo.

I konačno –
Oprosti za sve što sam zaboravila da Ti tražim oproštaj.

Lola

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.