Pitali smo parlamentarce kako je primati platu, a ništa ne raditi! Evo šta su rekli

Radno mjesto „parlamentarac u BiH“ trenutno je jedan od najplaćenijih poslova na svijetu, ako uzmemo u obzir odnos rada i primanja.

U samo nekoliko mjeseci mandata, parlamentarcima je iz budžeta uplaćeno oko milion maraka na ime plata i naknada, što i ne bi bio toliki problem da su one barem zaslužene. Naime, za ovo vrijeme, dok uredno primaju svoje plate i naknade, poslanici su imali samo tri sjednice, od kojih je jedna bila konstitutivna.

Ukupne plate, koje dosežu iznose i do 7 hiljada maraka, dobiju čak i oni koji javno govore da na sjednice ne žele dolaziti, a pored plata primaju i naknade za odvojen život, put, smještaj…

Zbog toga smo pitali poslanike u Parlementu BiH kako se oni osjećaju kad znaju da primaju za ovdašnje uslove „nenormalno“ visoku platu, a nemaju priliku da rade svoj posao. Te da li ih ikada bude stid birača i građana.

Saša Magazinović, posalnik SDP-a, kaže da ovo nije normalna atmosfera i normalne okolnosti, te da bilo ko, ko to pokušava objasniti drugačije, obmanjuje javnost. Međutim, kako kaže, posao poslanika se ne svodi samo na sjednice i svi oni koji žele da konzumiraju svoja prava koja se tiču pripreme zakona, inicijativa, poslaničkih pitanja – to mogu.

„Apsolutno nikom ne može biti prepreka to što se sjednice ne sazivaju u onoj dinamici kako bi to bilo normalno. To želim pokazati na ličnom primjeru, pa sam svaki dan u kancelariji i danas sam pripremio nekoliko poslaničkih pitanja, a upravo sada radim na jednoj inicijativi sa četiri druga poslanika. U Parlamentu zaista ima jedan broj zastupnika koji rade svoj posao, ali nisu većina. Ja ne mislim da poslanici iz Banjaluke, Bihaća ili Mostara treba da sjede osam sati u Parlamentu, ali ih to ne spriječava da sa bilo kog mjesta iz svoje izborne jedinice rade svoj posao. Zašto to ne rade, to je druga stvar“, kaže Magazinović.

On navodi da se ova politička kriza, koja je evidentno velika, često koristi i kao opravdanje za vlastiti nerad, ne samo poslanika, već i ministara i institucija na državnom nivou uopšte. 

„Svi kao nešto čekaju, a toliko je redovnih aktivnosti i posla za raditi. Jednostvano, nisu svi isti među političarima. Naravno, svi mi očekujemo da Parlament počne raditi, pa da i svi ovi silni zakoni i inicijative koje su poslanici napisali dođu na red. Ja ne mogu prihvatiti da je opravdanje za nerad politička kriza. Jeste da ona onemogućava brojne aktivnosti, ali to ne znači da svi treba da sjede kući i ništa ne rade“, rekao je on. 

Poslanik SNSD-a Dragan Bogdanć kaže da je svima u cilju da Parlament funkcioniše i radi. 

„Jako je neprijatan osjećaj biti poslanik koji ništa ne radi, a vrijeme prolazi. Ja očekujem da će se naći način i da mi počnemo raditi i podnositi izvještaj i snositi odgovornost za ono što smo govorili i obećali. Svakako da nije prijatan osjećaj i da nije lijepo biti poslanik koji već mjesecima ne može ništa da uradi. S obzirom da smo svi mi u Parlamentu ljudi koji imaju neku karijeru možemo da pomognemo pojedinačno građanima koliko možemo, svako u svojoj oblasti dok politike drže u blokadi rad Parlamenta“, rekao je Bogdanić. 

Kako nam je rekao, on ne prima punu platu u Parlamentu pa mu je lakše nego njegovim kolegama izaći pred građane.

„Ja sam na razlici plate, pošto imam već radni odnos, ali sigurno nikom od kolega koji primaju platu u Parlamentu ne može biti prijatno. Niko od nas ko je tamo ne voli i ne želi da prima naknadu za nešto što nije zaslužio“.

Poslanica HDZ-a Borjana Krišto kaže da nije mnogo razmišljala na taj način, ali da ona pored toga što doživljava posao parlamentarca kao svoj posao, ona ga i radi, uprkos činjenici da se sjednice ne održavaju.

„Taj posao nije samo sjednica, to su i susreti sa diplomatskim osobama. Svatko od nas radi sa svojom bazom, provodim dane sa ljudima koji mi govore o mnogim problemima sa kojima se suočavaju. Da ne govorim o drugim aktivnostima poput obilježavanja spomen dana, obljetnica, raznih događaja… Sve je to dio aktivnosti jednog zastupnika. Ne da nema posla, već kad vam ne radi Parlament mnogo vremena gubite na neke političke dogovore i razgovore. Umjesto da se bavimo konkretnim stvarima mi gubimo vremena i energije na neka druga pitanja“, kaže Krišto. 

Ipak, ona navodi da joj je žao što nemamo poslovničke i ustavne pretpostavke da bi zakonodavna vlast mogla raditi i na takav način parlamentarci ostvarivali svoju temeljnu zadaću i provodili program za koji su se zalagali. 

„Odgovornost za to je svih i ništa se ne može svesti na jednog zastupnika ili političku opciju. Inače, neki zastupnici možda i na ovaj način izražavaju svoj politički stav. Meni je jako žao što mi svi skupa nemamo priliku da BiH kroz svoje zakonodavno tijelo provodi reforme koje su joj nužne. Od gospodarskih do socijalno-ekonomskih da bi izgradili stabilnu i prosperitetnu BiH. Osobno, kroz razgovore sa ljudima građane frustrira nešto drugo, a ne naše plate koje dobijamo dok Parlament ne radi. Njih frustrira to što očekuju od nas više. Sigurno je da je dobar politički spin pušten da se u Parlamentu ništa ne radi, a velike su plaće. Problem je u tome što nema mogućnosti da se osigura vrednovanje rada, svih službenika i dužnosnika, pa tako i Parlamentaraca“, rekla je Krišto.  

Poslanik SBB-a Damir Arnaut ne vidi sebe odgovornim za trenutnu krizu i tvrdi da su nas u situaciju da Parlament ne održava sjednice doveli SNSD, HDZ i SDA.

“Oni su na prvoj sjednici podijelili pozicije u Kolegiju, a potom više nisu sazvali niti jednu redovnu sjednicu. Koliko je neprincipijelan taj njihov dogovor pokazuje činjenica da je bošnjački član Kolegija – Denis Zvizdić – dobio samo 9 bošnjačkih glasova, a njegov protukandidat Nermin Nikšić 11, ali je Zvizdić izabran preglasavanjem Bošnjaka od strane SNSD-a i HDZ-a. No oni koji i u ovakvim uslovima hoće raditi to mogu. Rekao bih čak da imamo posebnu obavezu biti aktivni kada sve ostalo stoji. Ja sam za ovih 10 mjeseci predložio 4 zakona, pokrenuo pet inicijativa, te postavio više od 200 poslaničkih pitanja. I nisam jedini. Strahovito aktivni su također Saša Magazinović, Peđa Kojović, Aida Baručija, Brane Borenović, Jasmin Emrić, te još neki”, rekao je Arnaut.

Pored izdašnih plata, čak 21 poslanik i delegat u Parlamentu BiH prima naknade za prevoz, odvojieni život i smještaj. Naravno, sve njih koji su uzeli ove naknade nije nimalo stid, niti smatraju da ima išta loše u tome što dobijaju novac koji nisu zaslužili.

Tako Nenad Stevandić, predsjednik Napredne srpske i poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ne vidi ništa sporno u tome što uzima sve ove naknade.

“Novac ide onima koji izdaju stan, tako da to nema nikakve veze sa našim primanjima. A što se tiče odvojenog života… ja putujem po cijeloj RS i ne postoji mjesto u kom nisam bio. A gorivo i smještaj plaćam sam, jedino taj u Sarajevu mi je plaćen”, rekao nam je Stevandić.

On tvrdi da je sve radio po zakonu (a kako bi drugačije političari u BiH) i da ne vidi razlog zašto bi on trebao da sjedi u Skupštini u Sarajevu da bi opravdao svoj mandat.

“Za one koji žive u Sarajevu i sve gledaju iz sarajevske čaršije, to je logičan zaključak. Sa druge strane, ja nisam nikakav izuzetak, nego su to pravila opšteg karaktera koja važe za sve poslanike. I kakva god da se donese odluka koja je temeljena na zakonu, ja ću je poštovati, kao što poštujem i ovu. Ovo je potpuno pogrešna percepcija nekoga ko sjedi u Sarajevu i smatra da mi je to radno mjesto”, rekao je Stevandić za BUKU.

Pored Stevandića, ovo pravo ostvaruje 20 poslanika i delegata, među kojima su:

Borjana Krišto, Bariša Čolak, Predrag Kožul, Mira Pekić, Vlatko Glavaš, Zlatan Begić, Darijana Filipović, Nebojša Radmanović, Mirjana Lepić-Marinković, Mijo Matanović, Nikola Špirić, Denis Bećirović, Snježana Bursać-Novaković, Zukan Helez, Enver Bijedić, Amir Fazlić, Šemsudin Mehmedović, Dragan Čović, Lidija Bradara i Lazar Prodanović.

Politički analitičar Velizar Antić tvrdi da su naši političari definitivno najpreplaćeniji na ovim prostorima, posebno oni koji ništa ne rade. On smatra da su ovolike plate koje dobijaju parlamentarci, ministri i članovi Predsjedništva teško pojmljive za većinu građana.

“Bez daljnjeg, ovi političari ni u jednom segmentu nisu zaslužili ovolike plate. Na kraju krajeva, neki od njih nisu radili ni jedan dan, a za to su dobijali po 6 ili 7 hiljada maraka mjesečno. Međutim, ja mislim da nije problem samo u velikim platama koje su enormno visoke u odnosu na plate običnih građana. Jer, i u razvijenim zemljama političari imaju plate daleko iznad prosjeka iz razloga da bi radili svoj posao kako treba. I kod nas je to bila ideja, da se političarima daju enormno visoke plate da bi radili svoj posao kako treba. Problem je što oni ne rade taj posao kako treba. U stvari, pojedinci ga uopšte ne rade. Oni ni jednim svojim postupkom ne opravdavaju ta svoja primanja, koja su 10 puta veća od onog prosjeka koji zarađuju drugi građani”, rekao je Antić za BUKU.

Murisa Marić iz Udruženja građana “Don” kaže da ljudi koji dobijaju ovolike plate ne mogu da znaju kako žive obični građani i da ta manjina u parlamentima živi totalnu suprotnost od onog šta je realan život u BiH.

“Političari ovdje mjesečno dobiju godišnju prosječnu platu jednog običnog građanina. Sa druge strane, građani rijetko upoređuju te cifre i malo ko postavlja pitanje da li su naši parlamentarci preplaćeni za svoj nerad. Zbog čega mi imamo toliko ljudi koji ništa ne rade i koje toliko plaćamo dok zemlja nazaduje? Malo ko postavlja ta pitanja, pa zato još uvijek i jeste takva situacija. Po svim istraživanjima, mi smo na zadnjem mjestu i to u skoro svim relevantnim oblastima. Zamislite samo tog ludila u kojem veliki broj građana živi od minimalnih primanja i još od toga odvaja za tamo nekoga ko je trebao nešto da uradi za njega, a to ne čini”, kaže Marić.

Milovan Matić – Buka

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.