Autor grafita koji je preko noći stekao kultni status: Političari su apostoli propasti!

Nedavno je u trebinjskom naselju Bregovi osvanuo zanimljiv grafit koji je izazvao brojne reakcije. Radi se o prikazu Dubrovčanina i Trebinjca koji komentarišu sve veću trebinjsku radnu snagu u Dubrovniku, dajući, kao svjedok vremena, jedan odličan komentar naših dana. Odlasci Trebinjaca u Dubrovnik izazvali su deficit radne snage u Trebinju a svojevremeno su se u gradu na Trebišnjici mogle čuti priče kako Trebinjci neće da rade. Ovaj grafit govori i o tome, poručujući da ima radne snage, ali koja hoće da radi i da zna zašto prosipa znoj. Grafit je izazvao pažnju javnosti, pa i pojedinih medija, a autor ovog grafita, koji je insistirao da bude predstavljen pod svojim pseudonimom 100JA, ekskluzivno za internet magazin ”Moja Hercegovina” pristao je da govori o samom grafitu, onome što ga je inspirisalo za njega, o iskustvima rada u Dubrovniku, razlici između dubrovačkih i trebinjskih poslodavaca ne propustivši priliku da hrabro, bez dlake na jeziku, da komentar vremena u kojem živimo. S.S. ili 100JA, autor grafita koji je, već se može reći, stekao kultni status, a koji se ”razotkrio” za MH!

Da Trebinjci masovno odlaze u Dubrovnik više nije tajna. Štaviše, to ne spore ni oni koji su u početku broj trebinjskih radnika u Dubrovniku svjesno umanjivali, a danas se može reći da u Dubrovniku trenutno radi najmanje 3.000 radnika. Uzmemo li dalje računati da svaki taj radnik u prosjeku svoju platu troši sa još dvoje ukućana, dolazimo do podatka da gotovo polovina Trebinja živi od dubrovačkih primanja. Dubrovnik se otvorio jer je i sam, poput mnogih gradova Hrvatske, suočen sa iseljavanjem stanovništva u potrazi za boljim životom, a plata za koju neće da rade mnogi hrvatski državljani, može se nazvati pravom premijom za ovdašnje stanovništvo. Blizina Dubrovnika i Trebinja je takođe jako važna, jer radnik svoju EU platu (doduše, skoro pa minimalnu, što je za naše standarde nedosanjani san) troši kući. S druge strane, trebinjski poslodavci su se počeli suočavati sa manjkom radne snage pa je sve više oglasa za posao. Priča kako ima posla ali neće niko da radi je najsnažnije demantovana upravo kolonama auta i odlascima radnika u susjednu državu na rad. Očito je da radnika ima, ali da neće više da rade za minimalac i uz to budu nerijetko tretirani kao robovi. Ako ništa, otvaranjem Dubrovnika stvorena je nova mogućnost a šansu da svojim poslodavcima kažu zbogom iskoristili su mnogi. Jedan od njih je i S.S. ili 100JA, koji radi u Dubrovniku i svoje viđenje cijele situacije fantastično je oslikao na zidu jedne zgrade u trebinjskom naselju Bregovi. Ovaj grafit je gotovo preko noći, pobravši simpatije mnogih prolaznika, stekao kultni status, a autor ovog zanimljivog djela ulične supkulture je pristao da za internet magazin ”Moja Hercegovina” govori o grafitu, ideji koja ga je vodila, svom iskustvu sa dubrovačkim, ali i trebinjskim poslodavcima, kao i o stanju u BiH/RS.

Za početak, predstavi se i reci nam otkud ideja za grafit?

Ja sam reper bijelog tena. Ideja za grafit nastala je spajanjem kablova, bio sam inspirisan dešavanjima povezanim sa preživljavanjem, golom borbom svakog pojedinca i grimasama ljutih robovlasnika bez čijih blagoslova smo otišli.

Koja je poruka grafita?

Grafit nosi poruku sprdnje atomskih razmjera, bio mi je cilj da nikoga ne ostavi ravnodušnim, Baja i Tompson su Trebinjac i Dubrovčanin koji komentarišu nastalu situaciju i rugaju se, liče na Bivisa i Batheda, kultne likove crtanog filma baziranog na sarkazmu.

100JA kaže da se sjeća čuvene fraze ”Ako ti nećeš da radiš, ima ko hoće” ali da se sada ”kapija” otvorila i da smo svi gospodari svog života, o čemu, između ostalog i govori njegov grafit.

Sve dok se gazde ne pokažu loše, jer ih ima da na šupak troše, da skupljaju za porše kad treba radnike da plate i ono malo što im daju, oni daju na rate, pa to se više ne zna ko pije, ko plaća, jedan ima sve, drugi osta i bez gaća. Fućka mi se za ljude od kojih ne zavisim, koji zaboravljaju da i ono što posjeduju pripada Bogu koji po svojoj premudrosti može smisliti neku malu kataklizmu, neku malo veću lokvu na posjedu, poplavu, šta god, oni su mislili da su besmrtni, a ovo je samo pocčtak jer nije se igrati sa ljudskim rukama i ljudskim mukama. Zamislite čovjeka koji hrani četvero djece a mora da guta i trpi, ponižavanje je otišlo predaleko, narod je ogorčen, sada radosno izbacuje akumulirane emocije sjećajuci se čuvene fraze ,,Ako ti nećes da radiš, ima ko hoće ! ” Otvoreno ću reći da niko ne treba da se stidi posla  koji radi ako ga radi časno, kotrljao sam kamenje po nevremenu, isto tako zarađivao k’o u filmu, život je nepredvidiv, putevi se kad – tad otvore, sve je samo stepenik do uzvišenja. Svakodnevno se mogu čuti teške ispovijesti građana, tablete za smirenje gutaju se k’o tik tak bombone, koliko je neženja samo, što je žalosno, a u mnogome zbog loše finansijske situacije, kapija se otvorila pa kako je ko iskoristi, granična kolona prevazilazi onu sa biroa, lijepa sela lijepo se napuštaju a svi smo ponovo na svome gospodari svog života.

S obzirom da radiš u Dubrovniku, kakva su tvoja iskustva? Možeš li povući paralelu između trebinjskog i dubrovačkog poslodavca?

Početak je bio težak s obzirom da sam počeo raditi u firmi koja je sticajem okolnosti bila pred samim raspadom, tako da sam se ubrzo našao u kuhinji jednog hotela gdje su me svi prihvatili kao člana porodice. U Dubrovniku pare ne padaju s neba ali čovjek zna za šta radi, nikome ko je razmažen ne bih preporučio dolazak, iskušenja su prisutna, kao i lijepi momenti, naravno. Dubrovački poslodavac je profesionalac, ako se mudro postavite, u startu ćete znati na čemu ste i to je to. Trebinjski poslodavac je poseban psihološki profil koji glasi ”Vrati moje, hoću tvoje”. On je nadobudni buzdovan koji prežderan ostaje gladan, radnika tretira k’o pokislo ciganče, daje mu na infuziju a od njega očekuje Supermena koji ne posjeduje privatan život i vrijeme. On je Bog otac u svojoj glavi i malo izvan nje, okružen licemjerima i poltronima koji mu pumpaju ego, a čekaju da skapa kako bi ga lakše pojeli. On sa gnjevom čita ovaj intervju, svoju savjest likidirao je sa prigušivačem, od tišine bježi televizoru, spava između njega i žene, a smrt je nešto čega se plaši najviše, samo ne priča o tome.

Da li možemo očekivati slične grafite u budućnosti ili neki drugi vid kreativnog djelovanja?

Ne želim više da šaram javne površine, prepustiću to studentima Likovne akademije, ono čemu težim je muzika, od 14. godine pišem repersku poezijum tekstovi su dostigli vrhunac, Pandorina kutija je kinder jaje u odnosu na bombu čiji fitilj je pri kraju. Nekoliko albuma sjedinio sam u jedan, pjesme su od 8 do 88 godina. Odbrojavanje je počelo, neka bude Božija volja.

Grafit je naišao na oduševljenje trebinjske populacije, privukao je i medijsku pažnju, kako ti gledaš na sve to?

Moji sugrađani su isfrustrirani, ranjeni su nepravdom i dijelimo sličan osjećaj pa su me podržali i hvala im na tome puno. Preko puta nas nalaze se anonimni botovi, klonirani bezveznjakovići čiji pogled je sužen k’o puvalo, oni koji preko mrtvih skupljaju glasove, besramno se bahate i ne shvataju prolaznost, pred ogledalom se i dalje ne vide, jer ih skoro nema, bezlični su iako dvolični, prvi će da me prozovu jer imam testise, poručujem takvima da mi izglancaju blatnjave martinke. Živimo u stranačkom getu, izbori su lutrija na kojoj od dva ponuđena zla biramo manje ili veće, omladina je obeshrabrena, živi za subotu, ostalim danima reda radi, igra kladionicu i tone duhovno. Nametnuli su nam sistem pogrešnog razmišljanja, vrijednosti su izvrnute do krajnosti, svjesno se gradi izmanipulisana masa podobna bitangama na vrhu piramide. Na lokalnom nivou uzgajaju se neke zemaljsko-zemljane titule i lažna prijateljstva, kompleksi su otišli do kraja, iza ne postoji. Poštuju se tatini sinovi i budžetski paraziti koji se šepure u malom dvorištu. Uslijedila je dekadencija, medijska pažnja mi imponuje samo dok držim podignut srednjak, privatno me ne interesuje. S.S. je pristojan dečko, sportista i pravoslavni vjernik gdje god da pođe, njegov pseudonim je 100JA, eksplodirali betondžija osuđen na samicu, izlazak iz nje značio bi siguran uticaj na mentalitet mlađih naraštaja, otvoren rat sa autoritetom predsjednika države, sve samo ne pičkin dim!

Koga ”gađa” ovaj grafit i šta misliš kako su ga vidjele određene strukture?

Grafit pogađa sve one čiji je kurvanjski ciničan osmijeh toliko odvratan da ga se sami demoni gnušaju, one čija je zadnjica utrnula u debelim, masnim foteljama, koji misle da će do vijeka, sorta koja je izmislila termin bundžija kako bi laserski označila nekoga ko im ne ide niz dlaku. Političari su apostoli propasti koji ponižavaju sopstveni narod umjesto da mu pomognu. Ako je pola spreja podiglo ovoliku famu, koliko će tek podići sutra jedna pjesmica. Vi sa ispeglanim kravatama, vaša djeca ima da me slušaju.

Zanimljiva fotografija je na tvom Instagram profilu, dječak sa fontane u trebinjskom parku, sa kajlom oko vrata. Za kraj, reci nam nešto o ovom performansu?

U mojoj verziji, to je dječak iz vode, ponosni Bregovčanin koji najbolje poznaje svoj grad. On je mršav, gluvonijem i slijep sa izraženim šestim čulom.U njegovom prisustvu desili su se prvi poljupci, prva fiksanja u venu, sve dobro i loše, ćuti i osluškuje ritam ulice, znam pouzdano da se nedjeljom prekrsti, lanci su njegovo blistavo ordenje iskustva i breme sa kojim se saosjeća. On je svjedok vremena, budan samo zbog istine, upija samo ljubav, kada ga ne bude, znaćemo da smo otišli!

100JA ili S.S. (a kako je pristao na objavljivanje fotografija, jasno je o kome se radi), svojim grafitom je definitivno zabio ”prst u oko” mnogim i na potpuno autentičan način progovorio o odlascima sve većeg broja Trebinjaca na rad u Dubrovnik. On je rekao da više neće raditi grafite, ali je najavio niz pjesama koje ”režu”, kako sam kaže,  a koje su se skupljale dugo godine, tačnije otkad se bavi pisanjem. Bez dlake na jeziku, brutalno iskren i neustrašiv, 100JA će sigurno sa svojim reperskim repertoarom pogoditi srž u istoj ili većoj mjeri nego što je to uradio sa Bivisom, Bathedom, Dubrovčaninon, Trebinjcem, Bajom i Tompsonom.

Izvor: Igor Svrdlin / Moja Hercegovina

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.